'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman

Ovu pomalo kontroverznu tematiku obrađivali su još neki autori, poput Borivoja Radakovića u zbirci priča „Porno“, ali gay pisci nisu baš hitali pisati o toj tematici. Teško je vjerovati kako hrvatski homoseksualci nisu umjetnički nadareni, za razliku od brojnih primjera iz drugih dijelova svijeta, pa se može zaključiti kako je ipak prvenstveno riječ o društvenoj atmosferi i homofobiji koja je ranije vladala. Naravno, nije da je sada više nema, ali stvari se neupitno kreću na bolje, a o novoj, liberalnijoj klimi svjedoči i pojavljivanje romana „Na mom Ikea kauču“, debitanta Luke Marića. Ovaj 34-godišnjak napisao je sirov i iskren roman o gay životu u Hrvata, a na tržište ga je lansirao Celeber, što pokazuje kako je još jednom uspješno probijen zavjet šutnje po pitanjima homoseksualnosti.

Istraninu Mariću je „Na mom Ikea kauču“ prvi izlet u književnost iz njegove stalne turističke branše, pa zato ne čudi autobiografska intonacija njegovog debija. Što se tiče naslova i značenja Ikee, svjetski poznatog proizvođača jeftinog namještaja, Marić ovako objašnjava simboliku: «Nije to moja opsesija Ikeom, nego je riječ o tome da je Ikea brand, dakle etiketa s kojom se susrećemo u svakodnevnom životu. Inače, ja nemam Ikea kauč, ali poanta je u tome da je svaki kauč samo kauč, kao što je i svaki čovjek samo čovjek, bez obzira na etikete.»

„Na mom Ikea kauču“ pisan je razgovornim jezikom svakodnevice, punim kratkih rečenica i usklika, a čitava radnja romana odvija se u tek jednoj noći. Naravno, u osnovnu priču utkano je mnogo manjih ili većih digresija, a sve zajedno donekle podsjeća na „Uho, grlo, nož“ Vedrane Rudan, samo što u ovoj knjizi životne račune svodi gay muškarac u tridesetima, što i jest svojevrsni ekvivalent Rudaničine žene u pedesetima, no Marić kaže kako je njegov roman nastao prije nego je objavljen «Uho, grlo, nož», ali dodaje kako jako cijeni tu knjigu.

Pisati o životu homoseksualaca u Hrvatskoj, koliko god, recimo to tako, normalan bio, odnosno kao i život svake druge osobe, i dalje se može smatrati kontroverznom temom. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog odsustva gay ljudi u hrvatskom društvenom mainstreamu, s mogućim izuzetkom trenutno aktualnog Vladimira Tintora. Marić naglašava kako za njega u cijeloj priči nema ništa posebno, niti posebno vrijedno tajenja. S obzirom da on nije čovjek koji živi od književnosti, Marićev put do izdavača bio je pomalo neuobičajen. „Na mom Ikea kauču“ nastajao je kao skup proznih crtica koje su se s vremenom povezale u veću cjelinu. Jedna od lako uočljivih karakteristika ovog kratkog romana jest i često spominjanje naše aktualne pop-kulture, koja uključuje reality showove, tabloidske drame i svekoliko promoviranje domaćeg jet-seta, odnosno onoga što se time smatra. Za Marića to je neizbježno kada se piše o životu bilo koga u Hrvatskoj danas, jer «to zorno prikazuje našu današnjicu».

Koliko u ovom romanu ima autobiografskih dijelova, teško je reći, no to i nije važno. Autor piše u prvom licu, a brojne stvari koje navodi čine se kao osobna promišljanja i iskustva. Marić ne bježi od povezivanja sebe i svojeg života s onime što piše u njegovoj knjizi: «Čovjek ne može pisati o stvarima koje nije probao. Naravno, tu je i spisateljska mašta, a pisao sam u prvom licu jer sam se htio tako približiti ljudima. U tome ima dosta mene i mojih iskustava, ali sam pokušao u sve ugraditi i stavove gay ljudi moje generacije.»

Na mom Ikea kauču“ u svakom slučaju ulazi u povijest hrvatske književnosti kao njen tek drugi po redu gay roman, objavljen u 2008. godini, no s obzirom da se na prvi trebalo čekati do 2006., uspostavljeni dvogodišnji razmak čini se kao značajan napredak. Hoće li naći svoju čitateljsku publiku, unutar zajednice koju opisuje ili možda čak i u širem krugu, vidjet ćemo, jer ovaj autor nema instant medijsku prepoznatljivost kakvu je sa sobom nosio Dražen Ilinčić. O književnoj vrijednosti oba ova teksta konačni sud će se donijeti u bližoj ili daljoj budućnosti, no kao rodonačelnici jednog književnog žanra, u svijetu odavno etabiliranog, i „Berlinski ručnik“ i „Na mom Ikea kauču“ imaju nedvojbenu važnost.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Najkraće priče' - nova knjiga Dražena Ilinčića
Dražen Ilinčić objavio novu knjigu
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Staklenac - dokument skrivene povijesti
Kako su homoseksualci spasili civilizaciju?
Dražen Ilinčić i Damir Radić
'Incest' pod okriljem Vjesnikove književne nagrade?
Kruno Lokotar
'S više mlijeka, molim' ili vodič po kavanama
'S više mlijeka, molim' - još jedan ukoričeni blog
Vedrana Rudan predstavila svoje ukoričene kolumne
Vedrana Rudan: Dan žena u prostačkoj Hrvatskoj ništa ne znači!
'Nesanica' – identitet je tamo gdje nije
Književnost - godišnji pregled 2007.
Dubravka Oraić - Tolić
Vedrana Rudan
Šišmiš - Damir Lončar
Queer Zagreb komentar
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
'Bijeg od budućnosti' je bijeg od loše književnosti
'Bijeg od budućnosti' - novi roman Darka Lukića
Mia Engberg: svojim filmovima ne želim napaliti samo lezbijke
Feministica i redateljica Mia Engberg - za dildo spremna!
Počinje tabor Film festival
U Desiniću počinje još jedan Tabor film festival
Sprema se Gay Pride 2008.
Zagreb Pride u znaku hrabrosti i zajedništva
Anđeli garavog lica u Galeriji SC
Naš dečko - Franka Perković
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Pier Paolo Pasolini jedan je od najvažnijih filmskih autora dvadesetog stoljeća.
Prosjaci, lopovi i kurve...
Chuck, sad možete poljubiti Larryja - I Now Pronounce You Chuck and Larry
Zagreb Pride 2007.
Edo Popović
Biljana Srbljanović
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
Gradonačelnik Križevaca: Plakati Vlaste Delimar su pornografija