Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu

Ono za kartonska ukazanja hit-pisaca te bestselere tajkunskih ili nogometaških supruga. Ukratko, najprije su se etablirali najprizemniji aspekti zapadnog književnog tržišta, dok sve one dobre stvari, od angažiranih urednika, dobro plaćenih i kvalitetnih prevoditelja, pa onda i pisaca, još uvijek kaskaju za uzorom. U svemu tome glavni igrač je i dalje Ministarstvo kulture, zapravo najvažniji investitor navodno slobodnog tržišta knjiga, koje svojim potporama odlučuje što ćemo kada čitati. No, privatna inicijativa je, baš u skladu s idejom slobodnog tržišta, čak i onog knjiga, koje ne bi trebale biti tek roba, zaslužna i za neke pozitivne pomake.

Jedan od takvih pomaka je i prva domaća književna agencija Sandorf, koju su prije godinu dana osnovali Tihana Zidanić Šakota i Ivan Sršen. Ovo dvoje mladih poduzetnika u kulturi, koji još nisu ušli u tridesete, započeli su u izdavaštvu, koje nisu posve napustili, no odlučili su se na, za naše prilike, revolucionaran pothvat plasiranja pisaca iz regije na strana tržišta. Sandorf, inače ime izabrano po jednom liku Julesa Vernea, u međuvremenu zastupa oko tridesetak autora iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Među njima su poznata imena poput Ivice Prtenjače, Vladimira Arsenijevića i Ivice Đikića, ali i oni manje afirmirani.

Posao književnog agenta trenutno je nešto posve novo kod nas, a Ivan Sršen objašnjava koji je način rada njegove književne agencije Sandorf: «Mi financiramo sve od početka do kraja, uključujući i ogledni prijevod. Svi autor s kojima smo potpisali ugovor taj se način sviđa, jer agencija ne bi imala razloga postojati kada bi se oni mogli prezentirati sami. Nitko se ne želi na taj način producirati.»

Uostalom, taj posao je zadaća književnog agenta, koji živi od postotka ugovorenog prijevoda, pa je dakle vlasnicima Sandorfa u interesu što efikasnije djelovati. Sandorf je u svojoj, eksperimentalnoj fazi ostvario već nekoliko uspjeha, plasirajući svoje autore na tržišta Srbije, Bugarske i Njemačke, uključujući «Metastaze» Ive Balenovića, te djela Olje Savičević, Vladimira Arsenijevića i Aljoše Antunca.

Taj početni uspjeh ostvaren je zahvaljujući realno postavljenim ciljevima ove književne agencije, koja ne pretendira na brendiranje balkanske književne scene kao sljedećeg međunarodnog hita, što se dogodilo, recimo, južnoameričkom magičnom realizmu, nego se svemu pristupa metodički i skromno. U Sandorfu je najvažnije za svakog autora pronaći pravog izdavača, čiji se profil odražava u tekstovima koje objavljuju.

Ivan Sršen uspostavio je brojne međunarodne kontakte, između ostaloga i pohodeći najvažnije europske sajmove knjiga, od Leipziga i Frankfurta pa do Barcelone. Jedan od ciljeva Sandorfa je pisce mlađe generacije učiniti poznatima, ili barem primijećenima na književnim scenama izvan prostora bivše Jugoslavije. Među njima je i Robert Perišić, koji je krajem devedesetih gostovao u Bugarskoj te ostao upamćen. To je pak pomoglo da se dogovori prijevod «Našeg čovjeka na terenu» za tamošnje tržište, a koji bi se trebao pojaviti sljedeće godine. Interes stranih izdavača za postjugoslavensku prozu specifičan je i po tome što ih, iako bi se to očekivalo, ne zanimaju primarno priče o ratu i nacionalizmu, kakve su devedesetih bile u modi.

Ta promjena raspoloženja prema književnosti koja dolazi s prostora bivše Jugoslavije kod nas nije do kraja percipirana, a državne institucije i strukovna tijela, poput Zajednice nakladnika i knjižara, i danas glavinjaju kada je riječ o smislenoj prezentaciji naše književnosti u inozemstvu. Hrvatski štand na Frankfurtu svake godine u sjećanju ostaje zbog generiranja već tradicionalnih skandala, od predstavljanja opskurnog nacionalističkog časopisa Harahwati, do izbora jednako opskurnog Tuđmanovog izdavača Gojka Borića za predstavnika, u čijem društvu, razumljivo, ne žele sjediti ljudi poput Mirka Kovača. Kaos, šlamperaj i bezobrazluk koji se susreće među izdavačima, proteže se i na ugovore koje oni potpisuju sa svojim autorima, te nedostatkom angažmana oko inozemnog uspjeha. Malobrojne izuzetke predstavljaju Durieux i Fraktura, dok većina ostalih nakladnika u ugovore zna ubaciti odredbu o inozemnom zastupanju svojih autora, a koje se nikada ne provede u djelo.

Iako se poslovno-književni pothvat osnivanja književne agencije još nije pokazao pretjerano profitabilnim, Ivan Sršen ističe kako Sandorf nema namjeru tako lako odustati, jer na uspjeh ne gledaju isključivo kapitalističkim mjerilima. Cilj je imati dovoljno novaca za pokrivanje osnovnih troškova rada, kako bi bili u mogućnosti autorima s ovih prostora omogućiti odgovarajuću inozemnu promidžbu i prepoznatljivost, a sve dosad napravljeno učinjeno je bez ikakve državne potpore.

I dok Biškupićevo ministarstvo i bezglava Zajednica nakladnika i knjižara, koju u v.d. statusu Valter Lisica vodi već godinama, zajednički blamiraju i sebe i nas gdje god se pojave, književna agencija Ivana Sršena i Tihane Zidanić Šokota malim, ali promišljenim koracima pomaže domaćim piscima da nađu publiku izvan četiri milijuna Hrvata Lijepe naše, od kojih većina ionako ne čita.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Književnost 2009.
Književnost - godišnji pregled 2008.
Sandorf - prva domaća književna agencija