Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar

Drugi se, međutim, tim podjelama opiru, bilo spajanjem žanrova, bilo stalnim preskakanjem između više različitih područja. Takva je autorica i Andrea Zlatar, profesorica na Katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta, ali istovremeno i novinarka, publicistkinja i političarka. Stoga i ne čudi ne samo heterogenost njenog ukoričenog opusa, nego i često pribjegavanje hibridnim knjiškim projektima.

Posljednji među njima u tom je smislu gotovo paradigmatičan. Naslov mu je "Prostor grada, prostor kulture", te donosi ono što je okvirno naznačeno kao "eseji iz kulturne politike". Riječ je, zapravo o kompendiju što novih, što više ili manje recikliranih starijih tekstova, okupljenih oko dvije velike, međusobno isprepletene teme – s jedne strane odnosa između kulture i politike, a s druge pitanja takozvanih "drugih prostora", ekspliciranih na zagrebačkim primjerima.

Nedoumice oko žanrovske odrednice ove knjige iz svoje je komparatističke perspektive Andrea Zlatar pokušala razriješiti, premda ih je možda, zapravo, dodatno zakomplicirala. Ona tako kaže kako je riječ o "heterogenoj knjizi, u kojoj se miješaju racionalno i emocionalno, doživljaj i iskustvo grada, te pokušaj konceptualizacije vremena u kojem živimo", što rezultira "osobnim podsjetnikom i sredstvom borbe protiv kulturne amnezije".

Ta borba protiv amnezije, između ostalog, podrazumijeva i potragu za uzrocima nekih vrlo aktualnih problema, poput situacije sa Cvjetnim trgom. Ta je tema posebno na duši i arhitektu Mladenu Škreblinu, koji "Prostor grada, prostor kulture" doživljava i kao svojevrstan apel protiv malodušnosti koja sve više zahvaća čitavo društvo. Jer, "zaboravili smo sve ono važno što bismo trebali činiti i čekamo da nam se promijeni vlast, a to se, izgleda, neće skoro dogoditi".

Režiser Hrvoje Hribar, srećom, nije sklon tako crnim tonovima. On je u novoj knjizi Andreje Zlatar odmah uočio njenu već spomenutu heterogenost, što, međutim, ne vidi nužno kao problem, nego kao potencijalnu kvalitetu. Prema njemu, u knjizi se "na krasno nesustavan način nižu epizode, koje tvore hrestomatiju političkih poraza, što treba shvatiti s vedrinom, s obzirom da ti porazi mogu biti jednako produktivni kao i pobjede".

Velik dio "Prostora grada, prostora politike" tematski je vezan uz vrijeme kada je Andrea Zlatar i sâma sudjelovala u gradskoj upravi, te tako na vlastitoj koži iskusila kako je to kad se iz kulturne, preže u političku sferu. Iako je u to doba na gradskoj, ali i državnoj razini došlo do pokušaja dubljeg promišljanja kulturne politike, oni ipak nisu doveli do dalekosežnijih rezultata. To je, naravno, samo jedan od političkih poraza koje spominje Hrvoje Hribar, no i iz tog se poraza uspjelo ponešto naučiti. Naime, "pokazalo se da teorija kulturne politike još uvijek nije kulturna politika, a kulturna politika još uvijek nije kvalitetna kulturna uprava ili kvalitetna kulturna proizvodnja, i to je proizvodni lanac kojeg je, u našim okolnostima, bilo teško povezati, što je u određenom trenutku bio prevelik zalogaj za nas".

Naposljetku, postavlja se i pitanje kome je, zapravo, namijenjena ova, kako je Hribar naziva, "hrestomatija političkih poraza". Odgovor je pokušala dati sâma autorica, ustvrdivši kako ova knjiga nije doprinos hrvatskoj znanosti, te neće biti uvršten u njenu stručnu bibliografiju, i to ne samo zato što nije opremeljena fusnotama, referencama i bibliografijom. Naime, Andrea Zlatar knjigu je pisala "iz refleksivne kulturnjačke potrebe, upućujući je ljudima koji se svakodnevno muče sa svojim životom kulturnjaka u ovom gradu i ovoj državi".

Hoće li upravo "Prostor grada, prostor kulture" biti melem na ranu frustriranim kulturnim pregaocima u njihovim srazovima s politikom, teško je odgovoriti. Jednako je tako, budimo realni, teško očekivati da će se tom knjigom išta promijeniti u promišljanju kulturne politike, barem u glavama onih koji tu politiku stvaraju i provode. No, ako nekom od njih da poticaj za razmišljanje, može se reći da je barem djelomično uspjela u svojoj nakani.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hiperproduktivna Irena Vrkljan predstavila svoje dvije knjige
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
'Nesanica' – identitet je tamo gdje nije
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Aleja filmske umjetnosti - predizborni teatar apsurda
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Film - godišnji pregled 2007.
Ministarstvo kulture - nije bitno tko snima film
Božo Biškupić: Svejedno je hoće li film snimati Marko ili Janko
SDP predstavlja svoju kulurnu politiku
SDP: 'ministar može biti genij ili budala'
ZAMP-ov namet na prazne medije: svi plaćamo, samo odabrani slave?
Mate Matišić
Renato Baretić
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Ante Peterlić - 'Povijest filma'
'Povijest filma' posljednja knjiga Ante Peterlića
U Galeriji Miroslav Kraljević 'O stanju nacije'
Andreja Kulunčić - O stanju nacije
Marinko Koščec o svojoj novoj knjizi 'Centimetar od sreće'
Marinko Koščec: Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Nagrađen krimić Nade Gašić
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Robert Perišić
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Radionica pisanja fikcije
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
O Zagrebu usput i s razlogom
Prevođenje u medijima - spustiti slušalicu ili se odmah objesiti?
Počinje novo izdanje Festivala europske kratke priče
Nataša Rajković
Damir Sokić
Zvonko Maković
Operacija:grad se nastavlja!
Treća Operacija:grad između aktivizma i urbanizma
Ministarstvo suučesnik u devastaciji Cvjetnog trga?
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - mjesto zločina!
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Pravo na grad borbu nastavlja pravnim sredstvima
Horvatinčić ruši konačno - ali ne i pravomoćno
Damir Karakaš
Građani u akciji - bukom protiv politike!
Održan miran ali bučan prosvjed u Varšavskoj ulici!
Žrtve Milana Bandića prosvjeduju!
Hoće li Bandić čuti buku iz Varšavske?
Zelena akcija i Pravo na grad ne odustaju od Cvjetnog trga
Uskoro miran, ali bučan prosvjed u Varšavskoj
Zeleni i Pravo na grad protiv devastacije i uzurpacije prostornih resursa
Nacionalni forum za prostor protiv devastacije i uzurpacije prostornih resursa
Objavljen zbornik na Festivalu prvih
Zbornik Društvena odgovornost kapitala
Hrvatski arhitekti na kongresu
Trg žrtava Milana Bandića
Arhitekti o donjogradskom problemu
Kongres hrvatskih arhitekata – Odgovornost
Arhitekti o Cvjetnom trgu – bez zaključka
Detaljni plan za Cvjetni trg može se, ali i ne mora realizirati
Saga o Cvjetnom trgu se nastavlja
Urušavanje i rušenje Zagreba se nastavlja
Pravo na grad: hoće li se urušiti i Cvjetni trg?
'Pravo na grad' pjesmom protiv Bandićevih manipulacija
Hoće li bageri ovog ljeta navaliti na Cvjetni trg?
Daniel Tucker: Zagreb treba decentralizirati
Umjetnost na ulice!