'Lotos, prah i mak' Dinka Telećana

U takvoj situaciji, kada smo navodno shvatili da seks, droge i rock'n'roll ne vode prema beskrajnoj sreći, svaki pošteni Europljanin mlađe generacije kao jednu od mogućnosti otkrivanja bitka i njegova značenja ima uvijek na raspolaganju – put u Indiju.

Bijeli čovjek u egzotičnom okruženju jedna je od najstarijih književnih tema još od vremena kada se bijeli čovjek po prvi puta našao baš u takvom okruženju, a čini se da fascinacija Trećim svijetom ne prestaje. Jer, iako su svi oni po nekima možda malo primitivni i zaostali, barem su siromašni pa mogu spoznati smisao postojanja, za razliku od duhovno korumpiranih nesretnika iz Europe i Amerike, koji tek znaju eksploatirati druge i na osnovu toga organizirati liberalne demokracije s najvišim stupnjem poštivanja ljudskih prava. Apsurd čitave situacije baš je u tome što oni iz Trećeg svijeta žele biti kao mi, dok mi smisao tražimo kod njih.

A jedan od Zapadnjaka koji je želio iskusiti malo više od života jest i mladi zagrebački pjesnik i prevoditelj Dinko Telećan, koji je Indiji posvetio putopis «Lotos, prah i mak». Već sam naslov ukazuje na tri osnovna elementa indijskog iskustva: lotos je simbol duhovnosti, prah je stanje njihovog društva, a od makovog cvijeta se pravi opijum, klasična orijentalna droga. Telećan ističe kako je on svoju destinaciju izabrao iz ne toliko uobičajenih razloga: «Prvo sam putovao u Pakistan, a želio sam se uživo susresti sa sufizmom, ali i upoznati korijene flamenca, plesa koji su izmislili Romi iz delte Inda. Naravno, bilo je tu i svega što sam ikada pročitao o Indiji.»

Naravno, i Telećan je ostao potpuno fasciniran svime što je tamo vidio i doživio, a za putopisnu inspiraciju nikada nije trebalo puno, jer je «često dovoljno samo sjesti na ulicu i ako imate papir i olovku odmah dobijete i materijal za putopis.» Takve situacije Dinko Telećan nekoliko puta spominje i u «Lotos, prah i mak», no ključni osjećaj jest autorovo duboko poštovanje prema državi, zapravo čitavom potkontinentu, koju opisuje. Što se tiče vremena za bilježenje događaja i dojmova, Telećan ga je imao više nego dovoljno, s obzirom da noćni život u mjestima koje je posjećivao baš i nije razvijen.

Jedna od stvari koje je Telećan još u Zagrebu odlučio je pokušati izbjeći uobičajene turističke rute i lokacije, te se zapravo što više ponašati kao nomad, a ne kao turist kojega sve čeka spremno i sređeno. Na taj način je, kako tvrdi, otkrio pravu Indiju: «U velikim urbanim sredinama turizam je isti kao i drugdje. No, ima mnoštvo mjesta gdje turizam ne postoji, te Indiju treba doživjeti i kroz vlakove u kojima se vozite zajedno s kravama ili ste okruženi s ljudima s kojima nije jednostavno komunicirati.» Koliko god da je prije svojega puta bio upoznat s indijskom poviješću i kulturom, Telećan je, kao većina Zapadnjaka, ipak doživio svojevrsni šok, i pozitivni i negativni, kada se suočio s realnim stanjem na terenu.

Kao zanimljiv, ali i praktičan dodatak ovom putopisu pridodano je i nekoliko Telećanovih fotografija. «Lotos, prah i mak» je pisani rezime dva putovanja kroz Indiju, a fotografije su nastale tek na drugom. Putopisi su inače jedan od zanemarenijih književnih žanrova, a u domaćoj književnosti vjerojatno je najpoznatiji Krležin «Izlet u Rusiju». No, Dinko Telećan više je fasciniran neposrednim doživljajima i senzualnošću nego društvenom situacijom, pa se njegova knjiga zapravo čita kao intimni dnevnik. S druge strane, najviše poteškoća baš je bilo u pronalaženju ravnoteže između osobnog i javnog, pa u konačni tekst ovog putopisa nisu ušle dijelovi koji su bili privatne prirode.

«Lotos, prah i mak» pojavio se u izdanju kuće Jesenski i Turk, a njegov autor kaže kako jedva čeka još jednom se vratiti u Indiju. Naravno, jasno je zašto bi netko htio živjeti izvan Hrvatske. Za ovdašnju književnost uvijek je dobro obratiti pažnju na bilo što izvan nacionalnih okvira.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Metafizika i realnost Dinka Telećana
Ogledi Dinka Telećana između metafizike i putopisa
Lotos, prah i mak - domaća poezija s okusom Indije