Ivan Lovrenović objavio dvije knjige - 'Sedam dana po Bosni' i 'Katakombe u Varcaru'

Za jednu tako malu zemlju Bosna se može pohvaliti brojnim putopisima, od srednjovjekovnih fratarskih kronika pa sve do onoga što je prije koju godinu opisala mlada nada njemačke književnosti Julie Zeh u «Tišina je šum: putovanje kroz Bosnu». Za razliku od mnogih, pisac i novinar Ivan Lovrenović je u BiH na domaćem, dobro poznatom terenu, ali to ne znači da nije u stanju otkriti nove slojeve svoje opsesivne teme.

To pokazuju i njegove dvije najnovije knjige, putopis «Sedam dana po Bosni», koje na tržište plasira naklada Ljevak, i zbirka tekstova «Katakombe u Varcaru» u izdanju VBZ-a. Obje su  posvećene Lovrenovićevoj vječnoj temi otkrivanja Bosne i Hercegovine u još nekom novijem svijetlu, pa se tako prvi naslov nominalno bavi grobljima, dok druga knjiga objedinjuje novinske tekstove Ivana Lovrenovića koji se skupljeni na jedno mjesto čitaju kao ispovjedna proza.

Nove knjige Ivana Lovrenovića su prije nekoliko dana u sklopu 6. Zagrebačkog sajma knjiga predstavili sam autor, te urednici ovih izdanja, Nenad Rizvanović i Miljenko Jergović. Nenad Rizvanović je uredio putopis «Sedam dana po Bosni» i otkriva kako je knjiga zapravo nastala na njegovo insistiranje: «Prvi puta sam te tekstove pročitao na internetskoj stranici sarajevskog časopisa 'Dani' i vrlo brzo se rodila ideja o putopisu. Naravno, ovaj tekst u knjizi je ipak bitno različit od onoga objavljenog u novinama. Ono što 'Sedam dana po Bosni' razlikuje od uobičajenog putopisa jest i njegovo koncentriranje na groblja.»

Lovrenović je tjedan iz naslova proputovao u društvu svojeg sina Josipa, čije se fotografije također mogu vidjeti u knjizi. Sve to je bila prilika, unatoč profesionalnoj obavezi pisanja reportaže sa starih bosanskih groblja, da se Lovrenović prepusti jednoj od svojih velikih strasti: «Započelo je mojom kulturološkom zanimacijom za nadgrobne spomenike, na koje se inače ne obraća pažnja. To je bio, moglo bi se reći, tehnički razlog, dok je pravi moja želja za putovanjem, što smatram i određenim porokom.» Naravno, čovjek koji već desetljećima piše o Bosni, njezinoj povijesti i kulturi, ima riznicu podataka, pa se Lovrenović kao putopisac ne ograničava tek na opisivanje krajolika: «Meni je bilo važno 'podvaliti' čitatelju knjigu koja je okvirno o putovanju, ali i mnogočemu drugom. Mjesta kroz koja se prolazi često su tek asocijativni motiv za pokretanje drugih tema.»

Činjenicu da su obje knjige nastale na osnovu novinarskih tekstova autor vidi kao odraz stvarnosti u kojoj živi, ali kojoj se i prilagodio: «Dogodilo mi se da sam prodao dušu đavolu novinskih stupaca. Bilo je trenutaka kada sam smatrao kako treba pisati na miru i ispisivati svoje velike zamisli na petsto stranica, ali to nažalost nije moguće. Zapravo, i nije nažalost, jer ionako imam problema s pisanjem fikcije.» S Lovrenovićem se baš i nije složio Miljenko Jergović, koji autorove tekstove smatra proznima, te iznosi i laskavu usporedbu, s ranim Peterom Handkeom. Među izabranim esejima, člancima, reportažama i komentarima iz knjige «Katakombe u Varcaru» može se naći i tekst koji Ivan Lovrenović redovito spominje kao vrlo važan: «To je reportaža iz jame u kojoj su u istočnoj Bosni bačeni ubijeni Muslimani iz Višegrada. Jama se zove Paklenik i nešto se strašnije ne može zamisliti. No, moj tekst nije strašan, nego je nježan.»

U svakom slučaju, i «Sedam dana po Bosni» i «Katakombe u Varcaru» pokazuju da je Ivan Lovrenović i dalje važan suvremeni kroničar Bosne, koji istovremeno piše aktualno, za medije, ali i za povijest. U njegovim opservacijama i refleksijama rijetko kada ima fatalizma i potenciranja mita o tamnom vilajetu, nego se svemu, pa i najgorim zločinima, pristupa staloženo i racionalno. U potrazi za bezbroj istina o Bosni i njenim stanovnicima, za svaku ružnu ima i neka lijepa.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Hrvatski P.E.N. o Drugom svjetskom ratu
Drugi svjetski rat, holokaust i književnost danas
Nadežda Čačinović - 'Zašto čitati filozofe'
Ivan Lovrenović, suvremeni kroničar Bosne, predstavio dvije knjige
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti