Kupusov list – godišnjak s distancom i angažmanom

Slično je i s magazinima koji ne žele biti baš samo lako štivo za čekaonice, a takvoj situaciji ne pomažu čak ni tribine uvijek istog ili sličnog retoričkog naziva koji se kao pita trebaju li nam slične publikacije. Naime, samo to pitanje već je odgovor, pogotovo ako ga se postavi kao javno, no samo pitanje neće popraviti baš ništa. Malo entuzijazma i dobre volje, međutim, hoće, a upravo je to smogao Ivan Kralj, glavni urednik Kupusovog lista. Kralj, javnosti najpoznatiji kao selektor i umjetnički voditelj Festivala novog cirkusa, već pet godina uređuje internetsku stranicu kupus.net ali Kupusov list nije samo otisnuta web verzija, nego ima puno veće ambicije.

Sudeći po riječima jedne od autorica u prvom Kupusovom listu, teatrologinje i kazališne kritičarke Nataše Govedić, ali i u ovom slučaju neovisnog, ili barem ne izravno zainteresiranog književnog kritičara Branislava Oblučara, koji su sudjelovali na predstavljanju ovog noviteta na domaćoj časopisnoj sceni, te ambicije su se i ostvarile. Urednik Kupusovog lista tiskani parnjak kupus.net-a opisuje kroz ključnu razliku – virtualni almanah izravnije se bavi zbiljom i događajnošću, dok tiskani primjerak služi kao retrovizor u kojem «nam se predmeti čine daljim nego što jesu».

Kao jednu od specifičnosti ove tiskovine Branislav Oblučar navodi njezin obrnuti put nastanka, jer u nas obično časopisi prvo dobiju konkretno, otisnuto tijelo, a tek onda i virtualni produžetak. Upravo to daje Kupusovom listu poželjnu distancu koja dopušta i drukčiju perspektivu. Jedna od definicija Kupusovog lista kaže da je riječ o almanahu urbane kulture. S obzirom da nije književni časopis, ali ni in-flight magazin, onda je to možda i najbolji opis. No, u ovom slučaju recipijent ili čitatelj nije pasivan, jer Kupusov list kulturu tretira kao antagonističnu.

Polifona kultura zaslužuje glasnik koji će njegovati različite pozicije kritičkog govora, ali i autorsku odgovornost, a čini se da Kupusov list sve to ima. Jamče to, u krajnjoj liniji i autori među kojima su Boris Rašeta, Dragan Klaić, Zvonimir Dobrović, Marko  Sjekavica, Asja Bakić i već spomenuta Nataša Govedić. Kupusov list također promoviraju, točnije o njemu najbolje govore, i oni kojima je posvećen njegov prostor: umjetnici kao što su Boris Bakal, Jeff Koons ili Anica Tomić i Jelena Kovačić. No, više od svega toga o identitetu i poziciji ovog almanaha urbane kulture govori i činjenica da je u ovom magazinu uskrsnula rubrika «Greatest shits» neprežaljenog Feral Tribunea, koju i ovdje uređuje Predrag Lucić. Time se, uostalom, nastavlja ona i satirička struja u domaćem izdavaštvu, koja ovoj sredini opasno nedostaje nakon što je splitski tjednik ugašen.

Dok se Oblučar bavio samo sadržajem Kupusovog lista, teatrologinja Nataša Govedić sagledala ga je u kompletu, fascinirana njegovom izvedbom, u tehničkom i svakom drugom smislu. Naglašena performativnost ove tiskovine vidljiva je, smatra ona, već na naslovnici koja bi mogla biti i mamac za čitatelje i – kupce jer ovaj časopis glumi pop-magazin, iako to nije nego baš naprotiv, izvrgava ruglu lažni hrvatski glamur.

Po cijeni od 30 kuna Kupusov list urednika Ivana Kralja, nastao u autorskoj radionici kulturnog portala Kupus.net i izdavačke kuće Mali prst, može se nabaviti u svim boljim knjižarama. Želeći što bolju distribuciju, izdavači nude i posebnu opciju slanja tiskovine na kućnu adresu za istu cijenu. Nadajmo se barem da će to pomoći, i da će Kupusov list zaista doživjeti barem nekoliko izdanja.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Ivan Kralj poslužio Kupusov list