Poglavnikova bakterija pogađa u želudac

U nekim boljim kulturama bila bi to vijest dana, pogotovo zato što riječ o autoru koji je ime stvorio u sklopu studija Viva Ludež, točnije u osnivačkom trojcu Feral Tribunea, a danas ga brusi tjednom kolumnom u jednom od tjednika na hrvatskoj medijskoj sceni. Međutim, kad je u pitanju Boris Dežulović, vrijedi ono davno prvilo «Ništa nas ne smije iznenaditi!». Tako barem tvrdi Miljenko Jergović, jedini koji je bio službeno pozvan da govori na predstavljanju «Poglavnikove bakterije», zbirke Dežulovićevih priča koja je nastala gotovo slučajno, na poziv urednika u izdavačkoj kući VBZ Nenada Rizvanovića. Ponosan na svoju novu akviziciju, jer ova zbirka je tek prva u nizu od pet naslova na koliko se Dežulović vezao i obvezao u ugovoru s VBZ-om, Rizvanović «Poglavnikovu bakteriju» očekivano hvali kao «najduhovitiju i najzabavniju Dežulovićevu knjigu». Na njegov je poziv Dežulović, prema vlastitom priznanju, skupio nekoliko kraćih proza koje se čekale u njegovom računalu, a knjiga je dobila naslov po najdužoj od njih. Međutim, posložene u knjigu, one su dobile novo značenje. Zbirka «Poglavnikova bakterija» sastoji se od šest priča koje su samo na prvi pogled različite, ali zajedno čine koherentnu zbirku iz koje se može iščitati, tvrdi Rizvanović, Dežulovićeva poetika koju njegovi čitatelji već poznaju.

«Ista Borina poetika», kako je zove urednik, međutim, vrlo je problematičan pojam, jer Dežulović se dosadašnjim književnim radom dokazao kao sve samo ne konzistentan autor koji je pronašao svoj stil. Ukoliko tekstovi u Feralu ipak ne ulaze u književni opus, o čemu bi se moglo raspravljati, Boris Dežulović se punopravno na hrvatskoj književnoj sceni pojavio romanom «Christkind» 2004. i s njim odmah osvojio Nagradu Jutarnjeg lista. Godinu dana kasnije u ediciji istog dnevnika objavio je i drugi roman naslova «Jebo sad hiljadu dinara», populističko zabavno štivo kojim je, kažu, osvojio čitateljske mase. No, nakon svega toga dolazi pravo iznenađenje, zbirka «Pjesme iz Lore», jedan od najjačih poetskih dokumenata vremena, ali i potvrda univerzalnosti Dežulovićeve podjednako autorske i moralne snage.

O tom skokovitom i raznorodnom književnom putu Borisa Dežulovića govori i Miljenko Jergović, koji u posljednje vrijeme kad javno istupa garnira posebnom ironijom na razini gađenja, kako prema književnosti tako i prema književnoj kritici. Zato za «Christkind» kaže da je bio važan roman i ne samo zato što je pokazao da nešto ipak vrijedi u hrvatskoj prozi, koju, pram njegovom mišljenju, čine autori koji su nepismeni i po Anićevom i po Silićevom pravopisu, iako za njihovo djelo književni teoretičari tvrde da ima energiju. Međutim, nakon drugog romana, napisanog tako da se svidi, i knjige pjesama, napisane tako da se nikako ne svide, ali da pogode u želudac i u savjest, zbirka priča «Poglavnikova bakterija» je i za Jergovića bila svojevrsno iznenađenje, kao prva nekonceptualna Dežulovićeva knjiga koja ipak zadržava sve sastavnice njegovih prijašnjih radova. Iako je ova zbirka priča dobila naslov po najdužoj, i najfilmičnijoj od njih šest, Jergović ipak primat daje onoj znakovitijeg naslova «Smrt», koju su revniji već mogli čitati u časopisu Fantom slobode: «Ona je ne samo napisana na srpskom, nego je u svojoj punini prava srpska priča a ne priča o Srbima ili Srbiji pisana o strane nekog Amerikanca, Engleza ili aplinista, i zbog nje Dežulović zaslužuje počasno državljanstvo Srbije.»

O srpskoj inačici domovnice, ili «otadžbinici» za Borisa Dežulovića, nije razmišljao samo Miljenko Jergović. Izmaknuti, skriveni ili slučajno uspostavljeni kontekst, koji šest priča dobiva tek objedinjavanjem u zbirku, pažljivijim čitateljima nije mogao izbjeći. Šest priča ove zbirke jezično, fabularno i zemljopisno opisuju prostor bivše Jugoslavije. Iako mu to, kako kaže nije bila namjera, poveznica između priča u zbirci «Poglavnikova bakterija» zajednički je prostor bivše države, i dalje, uglavnom nažalost, više nego zanimljiv kao književna tema. A i da nije, on bi za Dežulovića ostao formativna činjenica, od koje književnik, ali naravno i pekar, apotekar ili onaj Jergovićev alpinist, ukoliko je iskren prema sebi, ne može pobjeći: «Sazreo sam u prostoru koji je bio malo širi od ovog sad, i imam potrebu da o njemu pričam i da ga pokušam objasniti. Pritom se ispričavam svima koji nikad nisu živjeli u Jugoslaviji, nego su se 90. u svojim zrelim godinama odjednom stvorili u Hrvatskoj.».

S popularnom cijenom VBZ distribuira «Poglavnikovu bakteriju» i po kioscima, i svakako je treba uzeti u obzir pri izboru ljetne lektire. Pri kupnji obavezno treba zatražiti i račun, jer Dežulović svima koji ne budu zadovoljni pročitanim obećava otkup po istoj cijeni, bez obzira na činjenicu da je knjiga konzumirana. Ako ovaj presedan postane pravilo, hrvatska književna scena uskoro bi mogla izgledati sasvim drukčije, ali to je već materijal za neku novu Dežulovićevu priču ili kolumnu.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Kratka priča na festivalu
Boris Dežulović i Predrag Lucić u Močvari
Melodije Bljeska i Oluje u Močvari
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Renato Baretić
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
Oko cucka pa na mala vrata - Hrvoje Šalković
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Književnost - godišnji pregled 2007.
Od lakoglazbenih hitova do Blata
Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu
Mate Matišić
Vedrana Rudan predstavila svoje ukoričene kolumne
Vedrana Rudan: Dan žena u prostačkoj Hrvatskoj ništa ne znači!
'Živi i mrtvi' konačno u kinima!
'Živi i mrtvi', najnagrađivaniji film pulskog festivala konačno u kinima!
Kruno Lokotar
Naš čovjek na terenu - Robert Perišić
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
Robert Perišić