Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu

Probiti se do izdavača, te uopće ih nagovoriti da bace pogled na rukopis osobe za koju nitko nije čuo nisu stvari koje se mogu jednostavno ostvariti. To je, naravno, tek prvi korak u dugom izdavačkom procesu, a sve pod uvjetom da se talent i kvaliteta prepoznaju i ocijene tržišno isplativim. Svega toga, a i mnogo čega drugog, bio je pošteđen pisac Hrvoje Šalković, čiji je prvijenac «Pravi se da ovo nisi vidio» osvojio VBZ-ovu nagradu 2006. godine, a s njom i pripadajućih 100 tisuća kuna, te masovnu distribuciju romana na kioscima diljem Hrvatske. Iako veliki dio književne kritike nije bio oduševljen odlukom VBZ-ova žirija, kojim predsjeda Miljenko Jergović, Šalković je lansiran u orbitu hrvatske kulturne scene kao nova spisateljska zvijezda, a taj status potvrđen je i njegovim drugim romanom «Zec na mjesecu», koji se već prodao u više od 8000 primjeraka.

Tržišni uspjeh «Zeca na mjesecu» nemala je zasluga i poprilično agresivne marketinške kampanje i PR-ofenzive, zahvaljujući kojima se Šalkovića moglo u prirodnoj veličini, ali u kartonskom izdanju, vidjeti po mnogim mjestima u Hrvatskoj, te u raznoraznim medijima, između ostalog i kao novog seks-simbola. S druge strane, sve to je doprinjelo i negativnim komentarima na njegov račun, koji se mogu sažeti u prigovor kako Šalković uspješno prodaje sebe, jer nema što vrijedno ponuditi kada je književnost u pitanju. Kada su u pitanju kritike na marketinšku kampanju povodom «Zeca na mjesecu», sam Hrvoje Šalković priznaje kako je riječ o nečemu što je novum u Hrvatskoj, ali naglašava kako su takve stvari normalne u Americi i Europi. Također objašnjava da je njegova povelika medijska eksponacija jednim dijelom i rezultat slučajnosti. Što se tiče negativnih reakcija književne kritike na njegovo pisanje, Šalković smatra kako kod nas još uvijek ne postoji diferencijacija različitih književnih žanrova, te njihovo prosuđivanje po odgovarajućim kriterijima. Kako to već uobičajeno biva, glavni krivac za takvo stanje proglašen je nitko drugi do Miroslav Krleža, jer se od svih pisaca očekuje da imaju jednake književne aspiracije, ako već ne i kvalitetu.

Poveznica prvog i drugog Šalkovićevog romana, od kojih on sam preferira potonji, jest Zagreb, ali i bijeg od Zagreba. Ovaj mladi pisac, već je poznat po svojoj strasti za putovanjima, ali je njegov rodni grad mjesto kojem se uvijek vraća. U «Zecu na mjesecu» puno se više pozabavio životom u Zagrebu, njegovom slavnom ili ozloglašenom špicom, a prema svemu tome se postavio prilično kritički: "Zagreb je za mene previše spor, ponekad dosadan i smeta mi tipična zagrebačka malograđanština." Između dva Šalkovićeva romana prošlo je tek godinu dana, što ga po tempu objavljivanja svrstava uz bok kolegi, koji ga je prvi i afirmirao, Miljenku Jergoviću. U svjetlu toga Hrvoje Šalković najavljuje ubrzo i svoj sljedeći roman, koji bi mogao izaći do Božića, ukoliko se sve "posloži kako treba". Iako nije želio otkriti o kakvim idejama je riječ, objašnjava kako mu je moguće pisati zbog njegova odlično posloženoga života, a književnost, iako je ozbiljno shvaća, u osnovi mu predstavlja neku vrstu vrlo uspješnog i isplativog hobija, jer mu primarni prihodi za život dolaze od njegove privatne tvrtke.

Kada se na kraju sve spomenuto zbroji, a to je marketing, medijska snalažljivost i opušten pristup pisanju, nije ni čudo što se Hrvoje Šalković ne uklapa u stereotip pisca-umjetnika koji je, za sada, jedini prihvaćen na hrvatskoj kulturnoj sceni. Činjenica je da sve ono što se moglo vidjeti u promociji «Zeca na mjesecu» u, na primjer, Velikoj Britaniji ne predstavlja ništa neuobičajeno, a pomalo histerična reakcija na takav marketing previđa realno stanje stvari na tržištu knjiga, koje je, prije svega, tržište, koliko god se to nekome možda ne sviđalo. U cijeloj priči najzadovoljniji su, izgleda, čitatelji, kojima je za ovo ljeto trebalo lakočitljivo štivo za plažu, a «Zec na mjesecu» se pokazao kao savršen roman za tako nešto, ni u jednom trenutku se ne predstavljajući ikako drukčije.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Oko cucka pa na mala vrata - Hrvoje Šalković
Književnost - godišnji pregled 2007.
Prodane dušice Denisa Giljevića
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Patrola na cesti – Jurica Pavičić
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Vedrana Rudan predstavila svoje ukoričene kolumne
Vedrana Rudan: Dan žena u prostačkoj Hrvatskoj ništa ne znači!
'Živi i mrtvi' konačno u kinima!
'Živi i mrtvi', najnagrađivaniji film pulskog festivala konačno u kinima!
Od lakoglazbenih hitova do Blata
Poglavnikova bakterija pogađa u želudac
Kruno Lokotar
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Freelander - Miljenko Jergović
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Mate Matišić
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Stanje nacije - Filip Šovagović
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
Dani satire 2008. - komentar
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
Sprovod u Theresienburgu
Milko Kelemen
Praizvedba djela Milka Kelemena
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Knjigomat prešao iz virtualnog u stvarni časopis
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Pijana noć na Brijunima
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Umro Dragutin Tadijanović
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Igor Zidić (2006.)
Zvonko Maković
Slobodan Šnajder
Igor Zidić