'Nesanica' – identitet je tamo gdje nije

Njeni su eseji obilježeni zavidnom razinom erudicije, ali i sklonošću prilaženja odabranim temama iz često neočekivanih uglova. Proza ove autorice, pak, redovito donosi složene, nerijetko i teško prohodne jezične i formalne strukture, na samom rubu koncepta "romana toka svijesti".

U tom smislu, njen najnoviji, i opet podeblji roman "Nesanica" nastavlja prepoznatljivu liniju, ali ipak s određenim odmakom. Naime, sâma je autorica ovaj put, za promjenu, odlučila stvoriti koliko-toliko čitko štivo, što joj je i uspjelo. To je potvrdio i njen urednik Velimir Visković, koji otvoreno priznaje kako je isprva bio suzdržan prema ideji da bi ova autorica napisala knjigu koja bi bila pristupačna i širim slojevima čitateljske publike, pogotovo nakon što je čitajući prve stranice otkrio da je ovdje riječ o starijoj ženi kojoj, uslijed nesanice, nadiru razne slike. No, usprkos opsežnom unutarnjem monologu koji slijedi, roman je, prema Viskoviću, "prohodan i čita se s lakoćom".

Iz muške perspektive, Viskovića je osobito zaintrigirao autoričin pristup erotskim elementima, kojih u "Nesanici" ne nedostaje. No, za razliku od, recimo, Vedrane Rudan, Marina Šur Puhlovski pritom ne posiže za ekstremnim vokabularom. No, ona je i dalje "vrlo smiona u načinu na koji rekonstruira prizore erotske fantazije, baveći se vrlo kompliciranim inventarom spolnih i ljubavnih odnosa".

Usprkos određenom stilskom pomaku, Šur Puhlovski u "Nesanici" ipak je ostala dosljedna svojoj vječnoj temi prikazivanja vlastite obiteljske povijesti, pri čemu ključnu ulogu ima pet generacija žena – autoričine prabaka, baka i majka, sâma autorica i njena kćer. Ta intimna povijest je, pak, podloga za oslikavanje društvenih mijena u Zagrebu tijekom čitavog dvadesetog stoljeća. Kritičarka Ingrid Šafranek upozorava kako je, zbog toga, "Nesanica" logičan i integralan novi element autoričinog opusa, u kojem se prepoznaje "iste likove i demistificiran, ali i resko idiličan stari Zagreb".

Ingrid Šafranek ipak najzanimljivijim aspektom "Nesanice" smatra osebujan odnos prema leksiku i rečeničnoj strukturi. Prema njoj, čitav roman presudno obilježava govor koji je svakodnevan, ali dobiva literarne efekte, u kojima se događa "paradoks između običnog, govornog, tjelesnog, fantazmatskog i filozofskog". U tom prostoru "rečenica pliva u stalnoj oscilaciji, pri čemu ju je nemoguće locirati, jer je sva u transferu od prošlosti prema sadašnjosti i natrag".

Takva vrsta rečenice Andreu Zlatar, jednu od naših vodećih teoretičarki koje se bave fenomenom takozvanog "ženskog pisma", asocirala je na magnetofon, odnosno na magnetofonske vrpce, "koje su se mogle rezati i lijepiti gotovo s običnim selotejpom". Jer, "Nesanica" je "roman koji ima vrstu kontinuiranog govora, koji ima svoj slijed, a na mjestima uzima zraka". Tako, kao na magnetofonskoj vrpci, "postoje ulomci koji daju naslutiti kontinuitet, ali nude i mogućnost montaže". Probijajući se kroz takav sljepljeni slijed autoričinih misli, Andrea Zlatar uspjela se probiti i do onoga što je, po njenom mišljenju, temeljna autoričina preokupacija. Konkretno, to je "svijest o različitosti uloga koje poprimamo u životu, a nesanica je točka u kojoj autorica postaje svjesna formalnosti tih uloga".

Marina Šur Puhlovski složila se s ovom tezom, te, uvjetno rečeno, pojasnila svoje viđenje problematike identiteta. Ona smatra kako "identitet jest tamo gdje nije, a tamo gdje mislimo da je, pokazuje se tak kao beskrajan niz naših uloga u društvu". Dodaje i kako "mi nismo samo društvena bića, nego smo i mi sâmi, te imamo određen odnos sâmi sa sobom". Jesmo li dakle mi mi, ili smo netko drugi, možda uspijete proniknuti čitajući novi roman Marine Šur Puhlovski, koji će jedne zacijelo dugo držati budnima, dok bi drugima mogao zaliječiti kroničnu nesanicu.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Kaos na čitanju poezije Michela Deguya
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
Hiperproduktivna Irena Vrkljan predstavila svoje dvije knjige
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Aleja filmske umjetnosti - predizborni teatar apsurda
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
Vedrana Rudan predstavila svoje ukoričene kolumne
Vedrana Rudan: Dan žena u prostačkoj Hrvatskoj ništa ne znači!
Književnost - godišnji pregled 2007.
Dubravka Oraić - Tolić
Kruno Lokotar
Vedrana Rudan
Ruski prozor - Dragan Velikić
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"
Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Slobodan Šnajder