Vedran Perkov autoironijom opravdava nagradu Nagradu Putar

Naime, Perkov je posljednji dobitnik spomenute nagrade za mlade umjetnike Instituta za suvremenu umjetnost, koja mu osigurava šestotjedni studijski boravak u New Yorku, kao i mogućnost da na završnoj samostalnoj izložbi predstavi rad koji može, ali i ne mora, sažeti nešto od njegovih njujorških iskustava.

Rad s kojim je Perkov prošle godine izašao kao pobjednik među troje ostalih finalista, zvao se 'Radoslave, samo smo nas dva muška na izložbi', a sastojao se od biste povjesničara umjetnosti, kritičara i kustosa Radoslava Putara, po kojem je nagrada i dobila ime. Radilo se o svjesnoj manipulaciji, na koju je jednako tako svjesno pristao i žiri. Da je kojim slučajem izgubio, umjetnikov rad čitao bi se kao ironiziranje same institucije nagrade, dok je nagrađivanje rada od strane žirija u svakom slučaju značilo institucionalno prihvaćanje šale na vlastiti račun.

Nova samostalna izložba nije bazirana na manipulaciji, ali ponovno je posrijedi svojevrsna igra sa strogo definiranim odnosima moći unutar sistema suvremene umjetnosti. Vedran Perkov, kao ni neki raniji pobjednici, nije ostao nedotaknut činjenicom da se na neko vrijeme našao u New Yorku, suočen sa svim mistifikacijama koje vežemo uz ideju 'Centra', kao ni doživljajem povratka u sredinu u kojoj živi i radi. Naslov «Everything In It's Right Place», kaže Ivana Bago iz Galerije Miroslav Kraljević, prilično jasno ukazuje na tradicionalne, i u globaliziranom svijetu nipošto izmijenjene odnose pozicija dominacije i subordinacije, odnosno centra i periferije.

«Vedran Perkov se u ovom radu referira na odnose moći unutar sistema suvremene umjetnosti koji se, unatoč tome što se danas predstavlja kao globaliziran, mobilniji i fluidniji, u velikoj i mjeri i dalje zasniva na tradicionalnim odnosima centra i periferije. Perkov te odnose prikazuje kroz stare metafore u kojima ih svodi na 'biti gore' i 'biti dolje'. U njegovom slučaju dobitnika nagrade kojemu se pružila prilika boravka u New Yorku, pozicija s kojom se poistovjećuje je, naravno, ona 'gore'».

Sam smještaj Galerije Miroslav Kraljević, koja se nalazi u suterenu jedne poslovne zgrade, Perkov uzima kao gotovu ilustraciju tih odnosa. Galeriju, sa svim aktivnostima koje se u njoj događaju, doživljava kao nevidljivu, ukopanu ispod razine na kojoj se događa svo blještavilo svjetske scene reprezentirane New Yorkom kao Centrom. Publika pritom mora proći kroz zamračeni hodnik postavljen u galeriji, koji zapravo vodi u njen najnereprezentativniji kutak. Završivši u tijesnom spremištu G-MK, iznad sebe može vidjeti svjetlo koje proviruje iz prostora iznad, i čuti zvuk snimljen na otvorenju izložbe u nekoj njujorškoj galeriji. Tu, kaže Ivana Bago, biva prisiljen suočiti se s vlastitom nemoći prisustvovanja tom svijetu. Ipak, Ivana Bago misli kako se rad može interpretirati na više različitih način, a ni odnosi nisu tako crno-bijeli kako situacija, odnosno mračni ambijent podrumske ostave ispod razine 'značajnog', sugerira. Iako je Perkov u svojoj poruci prilično eksplicitan, Bago u tome, slično kao i u radu s bistom Radoslava Putara, ipak vidi autoironiju.

U istom galerijskom prostoru izlagao je i Igor Eškinja, jedan od prethodnih pobjednika Putara, a Perkovu i njemu zapravo je zajedničko i to što su se obojica vratili s nekom vrstom razglednice. U nemogućnosti da u kratkom roku prodru u sam sustav, umjetnik na rezidencijalnom boravku u New Yorku ne stigne postati mnogo više od promatrača, pa Perkov donosi audio snimku žamora publike, a Eškinja radi zidne crteže prema siluetama posjetitelja uglednih njujorških galerija. «Eškinjin rad se zvao 'Oni'. Oba rada sadrže sličnu vrstu simetrije. Ponovno se radi o odnosu pozicija između 'nas' i 'njih', pri čemu su ovi drugi zapravo povlašteni».

Čak i ako zanemarimo tematiku odnosa moći, Perkov se u svom radu neposredno igra s očekivanjima publike. Arhitektura hodnika koji vodi prema skladišnom i sanitarnom prostoru galerije podsjeća na bezbrojne slične forme u čijim će se unutrašnjostima posjetitelj suočiti s nekim impresivnim svjetlosnim spektaklom, interaktivnim radom, ili barem videoinstalacijom. Ono što se stvarno unutra događa prije svega je susret sa samim sobom. «Mislim da je u tom suočavanju, razočarenju velikih očekivanja, najveća snaga ovog rada. U slučaju Vedrana Perkova suočavanje ipak ima oslobađajući ishod, jer ne mislim da nas dovodi u situaciju gdje nastavljamo oplakivati vlastite podređene pozicije, nego čitavu situaciju shvaćamo na ironičan način. Sugerirani zaključak da je 'sve na svom mjestu' ne treba biti toliko tragičan» - kaže Ivana Bago.

Izložba Vedrana Perkova «Everything In It's Right Place» treća je po redu samostalna izložba nekog umjetnika u okviru Nagrade Radoslav Putar. Možete ju pogledati do 9. svibnja, a sam ciklus Putara u međuvremenu se nastavlja. Finalisti ovogodišnje nagrade, Marko Tadić, Tanja Vujasinović, Kristina Lenard i Tanja Perišić, izlagat će zajedno na Finalnoj izložbi koja će se već početkom lipnja održati u Galeriji Galženica.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Otočka karta - skupna izložba
Marko Tadić - novi dobitnik nagrade Putar
Marko Tadić – dobitnik nagrade Radoslav Putar za 2008.
Marko Tadić dobitnik je nagrade Radoslav Putar
Vedran Perkov izlaže nakon boravka u New Yorku
Objavljen natječaj za nagradu Radoslav Putar
Vedran Perkov – dobitnik nagrade 'Radoslav Putar'