Objavljen reprint časopisa Zenit

Sam časopis i uz njega vezan zenitizam Ljubomira Micića u potpunosti su autentična i autohtona pojava u okviru internacionalne avangarde, uz koju je vezano još nekoliko imena bez kojih spomenute izložbe jednostavno ne bi imale smisla, poput Josipa Seissela, koji je pod pseudonimom Jo Klek surađivao s Micićem, ili dadaista Dragana Aleksića, koji je kao otpadnik naknadno pokrenuo vlastite časopise Dada Tank i Dada Jazz, da ne spominjemo i brojne druge domaće, ali i međunarodne suradnike.

Nekako istovremeno s valom izložbi o avangardama moglo se čuti o projektu reprinta svih brojeva Zenita, ukupno 43 tiskana između 1921. i 1926. u Zagrebu i Beogradu do zabrane časopisa zbog komunističke propagande, uz dodatak brzo ugaslog «Svetokreta» Micićevog brata Branka Ve Poljanskog, Zenitističkog manifesta, antidada časopisa «Dada Jok», te po jednog izdanja Aleksićevog «Dada Tanka» i «Dada Jazza».

Glavni motiv za ponovno tiskanje čitavog tog materijala, prema riječima nakladnika Ranka Horetzkog, bio je učiniti ga konačno dostupnim. Naime, izuzev na spomenutim izložbama uz dodatak one kojom se prvi put javnosti predstavila zbirka Marinka Sudca, domaća publika rijetko je uopće imala priliku vidjeti originalne primjerke, a vidjeti ih sve na jednom mjestu bilo je praktički nemoguće.

Darko Šimičić ističe važnost Zenita kao poveznice hrvatske kulture sa svim tada aktualnim europskim stremljenjima, počevši od ekspresionizma, preko futurizma i ruskog konstruktivizma, do dadaizma. Jednako je važan polemičko-kritički, često krajnje provokativan ton tekstova koji su u njemu objavljivani, kao i njegovo prepoznatljivo grafičko oblikovanje, a posebno ga treba istaknuti u kontekstu drugih avangardnih glasila, među kojima, smatra Šimičić, zauzima posve ravnopravno mjesto, te je tako i tretiran na nekoliko međunarodnih izložbi o povijesnoj avangardi, kao i u izdanjima posvećenima tom razdoblju.     

Zenit je bio časopis internacionalnog karaktera, otvoren međunarodnim suradnicima. Micić je surađivao s tada svjetski poznatim imenima poput Aleksandra Arhipenka, Robert Delaunaya,  Vasilija Kandinskog, El Lissitzkog, Thea Von Doesburga i Laszla Moholy Nagyja. Istodobno, nastojao je potencirati svoje autohtone pozicije, posebice s idejom Barbarogenija i manifestnim zalaganjem za balkanizaciju i barbarizaciju Europe. Među četrdesetak brojeva, preko kojih su neki umjetnici i po prvi put došli u kontakt sa suvremenim umjetničkim poetikama, naći će se i neki koji su od šireg kulturološkog značaja. Šimičić posebno ističe Micićev susret s El Lissitzkim i Iljom Erenburgom u Berlinu, koji je rezultirao dvobrojem objavljenim u Zagrebu 1922., posvećenom ruskoj novoj umjetnosti. «Časopis je pravo remek-djelo avangardne umjetnosti u Hrvatskoj», kaže Šimičić, «a ta vrsta suradnje i komunikacije nije poslije toga ostvarena sve do šezdesetih godina i Novih tendencija». 

Micić i zenitizam su lokalna varijanta internacionalnih avangardi, s dubokim osjećajem za mjesto svog nastanka, uključujući i provokacije na račun iste te sredine, Zagrebačke i Beogradske, koja se Ljubomira Micića u više navrata odricala. No Šimičić ističe i važnost Zenita, te općenito fenomena avangardnih časopisa, kao efikasnog sredstva za komunikaciju, pa i polemiku među umjetnicima. «Većina avangardnih časopisa koji su u to vrijeme cirkulirali u ovoj sredini nije bila ekskluzivna kao što se ponekad misli, nego su se bez problema mogli naći u knjižarama čak i u manjim gradovima. Mreža avangardnih časopisa koja je postojala u to vrijeme je nešto što bismo doista  mogli nazvati prvom učinkovitom umjetničkom mrežom, koja je bila internacionalna, i u koju je ravnopravno bio uključen i Zenit».

Nakladnik Ranko Horetzky projekt je pokrenuo prije dvije i pol godine, ispočetka se odlučivši za faksimilski tip reprinta. Budući da nitko ne polaže autorska prava ni na jedan od časopisa, posao mu je bio uvelike olakšan, a najviše je pažnje posvećeno odabiru boje, teksture i formata papira na kojima će se reprinti tiskati, kako bi vjerno nalikovali originalima, te rekonstrukciji loše otisnutih primjeraka. «Presudan motiv bio je da jednu tako vrijednu stvar treba učiniti dostupnom. U ovoj sredini postoje ljudi koju su doslovce napravili karijere na nedostupnosti informacija. U Zagrebu dosad niste nigdje na jednom mjestu mogli vidjeti sve brojeve. Neke vam ne daju, neki drugi su u lošem stanju, a tek sada će se o Zenitu i zenitizmu moći razgovarati poznavajući činjenice».

Časopisi sada, kaže Horetzky, izgledaju onako kako su izgledali prije osamdeset godina kada su prvi put izašli iz tiska. U prodaji, međutim, neće biti pojedinačni brojevi, nego posebno upakirani kompleti čija će se cijena, zbog inzistiranja na faksimilima, vjerojatno kretati između 1500 i 1700 kuna. Neka druga, izvorniku manje vjerna varijanta, nije dolazila u obzir upravo zbog specifične grafičke kvalitete i vizualnog dojma časopisa, bez kojeg se ne može upotpuniti cijela slika o Zenitu. Reprinti su u tom smislu ipak bibliofilsko izdanje.

Osim najavljenog objavljivanja još jedne knjige s dokumentacijom i prilozima na engleskom jeziku, koja bi svojim sadržajem trebala nadopuniti ono što je već postignuto činjenicom da će dosad jedva i u arhivama zastupljen «Zenit» postati dostupan širem krugu čitatelja, početkom jeseni reprinti će imati još jednu promociju. Ovog puta izložbenu, koja će uključivati sudjelovanje suvremenih umjetnika, koji će svojim radovima odati počast Micićevom Zenitu i Zenitizmu, te nasljeđu avangarde, a spominju se imena Mladena Stilinovića, Vlade Marteka, ali i Siniše Labrovića koji će, po uzoru na «Gloriju», prepjevati dijelove tekstova u deseterca i prigodno ih odguslati.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Objavljena knjiga 'Hrvatski dizajn sad'
'Hrvatski dizajn sad' - Victor Margolin i Feđa Vukić
Likovnost - godišnji pregled 2008.
Retrospektiva Milivoja Uzelca u Umjetničkom paviljonu
Milivoj Uzelac u Umjetničkom paviljonu
Tiha pobuna
Njemački ekspresionizam u Galeriji Klovićevi dvori
Zenit u novom starom ruhu
Likovnost - godišnji pregled 2007.
Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti