Održana misa za neotvoreni Muzej suvremene umjetnosti

Koliko god bio ironičan u svojim radovima, barem onim u kojima tematizira domaću umjetničku scenu i odnose unutar nje, Željko Badurina ispred svega je računao s nekom idejom solidarnosti i razumijevanja. Postavljajući se u poziciju umjetnika koji 'pomaže institucije' Badurina zapravo izmiče pasivnosti karakterističnoj za kreativca koji od muzejskih, galerijskih, političkih i drugih institucija samo nešto očekuje. Pomogao je tako Galeriji Miroslav Kraljević, poklonivši galeriji povodom projekta 'Uzajamnosti' aparat za kavu, kako bi se na večernjim otvorenjima ili dnevnim posjetima imalo čime počastiti kavopije.

Muzejem suvremene umjetnosti, od kojeg umjetnici i šira javnost imaju velika očekivanja, bavio se nekoliko puta u seriji mail-art razglednica, pa su primaoci Badurininih pošiljki, primjerice, dobili i fotomontažu Gospe koja plače nad nedovršenom zgradom u Novom Zagrebu u vrijeme kulminacije sukoba oko MSU-a koji su se događali prošle godine.

Muzej suvremene umjetnosti je danas još uvijek nedovršen, a Badurina je, ne pouzdajući se više u odlučujuće političke faktore poput Ministarstva Kulture i Grada Zagreba, zaključio kako u traženju rješenja treba posredovati kod jedne druge institucije. U Crkvi svete Katarine, na istom trgu na Gornjem gradu na kojem se nalazio i stari Muzej suvremene umjetnosti, 03. lipnja je održana misa za MSU. Da se zgrada zgotovi što prije, da Muzej što prije zaživi, i da bude dobro među ljudima.

«Pokušao sam iz pozicije umjetnika i malog čovjeka ponovno reaktualizirati tu temu. Svjestan sam toga da bi se problem trebao riješiti čisto na ovoj svjetovnoj razini, da bi se ljudi trebali konačno dogovoriti i prevladati međusobne prepirke i probleme. Apsurdna je situacija to što ja, umjesto da ljudi riješe problem na korist zajednice, prizivam višu silu da bi se to riješilo». Ritual ima ponajprije simboličku vrijednost, ali očekuje se ipak konkretna pomoć. Ne zaziva se čudo kao takvo, nego, svećenikovim riječima, da se dovrši «započeto djelo». A tu bi ulogu trebali ipak odigrati nadahnućem potaknuti svjetovnjaci.

«Molitva može pomoći u svakom smislu», kaže Željko Badurina, «ali ne radi se o tome. Ne radi se o nekom tko je smrtno bolestan gdje je to izvan ljudske moći. Ovdje je jednostavno riječ o situaciji u kojoj svi uključeni trebaju konačno sjesti i dogovoriti rješenje problema sa zgradom koja je važna i nama umjetnicima i široj javnosti». Iako su im poslane pozivnice, gradonačelnik Bandić i ministar kulture Božo Biškupić, glavni financijeri Muzeja, nisu došli pridružiti se zajedničkoj molitvi. Ovaj drugi sat vremena kasnije nazočio je otvorenju Bijenala ilustracije u samom susjedstvu, Klovićevim dvorima. Pozivu su se, međutim, odazvali dvoje kustosa Muzeja - Tihomir Milovac i Nada Beroš, inače autori stručne koncepcije budućeg stalnog postava. Svećenik Vladimir Magić tijekom mise više je puta istaknuo važnost kulture i umjetnosti, kao i uloge koju bi Muzej suvremene umjetnosti trebao imati. «Velečasni Magić je taj dio posla fantastično odradio. On je čovjek koji je dobro upućen u cijelu problematiku, i sam kaže da je već dugi niz godina u kulturi. Lijepo je obrazložio naše želje, pozvao je na molitvu, a čak nas je na kraju savjetovao da bismo se trebali i nakon mise češće pomoliti kako bi se Muzej konačno otvorio i proradio».

Budući da je želio da uplaćivanje mise za MSU prođe kao diskretna gesta, umjetnik je pozivnice odaslao uglavnom prijateljima i poznanicima kojima redovito šalje razglednice iz serije «Post Art». Sama misa, kaže, nije zamišljena da se razvije u medijski događaj, iako bi njen naknadni učinak ipak trebao biti posvećivanje više pažnje rješavanju problema oko MSU-a. Crkva zapravo nije znala da se radi o umjetničkoj akciji, iako im je zahtjev bio neobičan, ali i sudionici, barem ako im je stalo do vjerodostojnosti i istinitosti jednog ipak delikatnog rituala, morali su na to pokušati zaboraviti.

Hoće li Bog pomoći? Prolom oblaka koji je Zagreb zadesio usred molitve mogao bi se čitati kao poruka. «To je stvarno izgledalo kao da je božja režija. Tijekom propovijedi su pucali gromovi, počela je oluja, vjetar, gore se na krovu u crkvi otvorio prozor te je unutra na trenutak suknula kiša. Mislim, ako je to neki znak, onda je bio dobar znak». Sjetimo se još jednom i čestitanja otvorenju Zagrebačkog plesnog centra, upućenog kao direktna provokacija nadležnima i apel javnosti. Kontekst je, dakle, još širi, ali «Misa za MSU» kao jednako očajnički i ironično obojen čin likovnjaka mogla bi poslužiti kao primjer i inspiracija. Jer, tko zna, ipak je samo nebo proplakalo.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Hrvatski trijenale grafike
Max art fest na Kvatriću, a revolucija na čekanju
Može li Bog spasiti Muzej suvremene umjetnosti?
Uzajamnosti - izloženo i nađeno