'Povratak izgubljene generacije' u Salonu Izidor Kršnjavi

Kad se na izložbama ne predstavlja kao iznimno produktivan kipar sa svojim skulpturama životinja i predmetima koji nalikuju kakvim pogubljenim dječjim igračkama, onda radi oltar za neku crkvicu u Sloveniji, slika slonove, radi kolaže, rjeđe se bavi stripom, snima videe, ili se pojavi na Salonu Mladih s animiranim filmom bizarnog naslova «Kako su prokleti iz pakla spasili gangstera Ronalda Reagana» i tamo pokupi prvu nagradu. Posljednja Kraškovićeva samostalna izložba koju smo vidjeli u Zagrebu predstavila nam ga je kao plemenitog zagovaratelja ekološke harmonije i romantičnog čuvara ugrožene flore i faune. Središnji rad te izložbe, misaona igra «Spasi ugroženu gljivu» nedavno je ponovno pokazan na izložbi u Galeriji Kazamat u Osijeku, prilikom koje je ukoričena i arhiva Kraškovićevih dosadašnjih radova.

Pored umjetničkog rada, predaje u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, a od prošle godine u okviru te ustanove vodi i Izložbeni salon Izidor Kršnjavi. U tom galerijskom prostoru jučer otvorena izložba pod naslovom «Povratak izgubljene generacije», okuplja radove 27 umjetnika, među njima one Denisa Kraškovića, koji je ujedno i autor izložbe. Želja mu je, kako kaže, bila okupiti generacijski bliske umjetnike od kojih mnogi proteklih godina nisu puno izlagali, dok drugih poveznica zapravo ni nema te je cijela zamisao prema njegovim riječima, «tek nešto ozbiljnija od okupljanja deset godina nakon mature i prisjećanja na studentske dane.

Umjesto predgovora u katalogu, Krašković je izgubljenoj generaciji posvetio par šaljivih budničarskih stihova. «Prošli smo kroz jesen komunizma, doživjeli strašni rat
ušli smo u doba trulog kapitalizma, zato nemoj generacijo stat». U nastavku kolege poziva da upotrijebe «svoj kompjuter, dlijeto i kist», da ih «ne vozaju ko majmune mlade», da im «račun bude čist» i da puste «druge da se svade». Naravno, koliko god se Krašković zafrkavao, pa i u samom naslovu «Povratak izgubljene generacije», iza svega stoji stvarno nezadovoljstvo tretmanom umjetnika i njihovim statusom u društvu. «Ipak smo stasali u devedesetima koje su bile jedno 'bljak' razdoblje kada su se događale užasne stvari. Na kraju nitko od nas nije postao u punom smislu profesionalni umjetnik. Društvo odbacuje umjetnike, umjetnost je općenito negdje na zadnjem mjestu društvenih i životnih događanja zadnjih godina. Osim toga, ovi ljudi koje sam pozvao nisu se baš laktarili i trudili da dosegnu neki status, dok se prezentacija umjetnosti u Hrvatskoj danas uglavnom svodi na to da vlada par klanova koji guraju svoje priče.»

Neki od umjetnika «izgubljene generacije» barem su jedno vrijeme intenzivno izlagali. Osim za samog Kraškovića to se može reći za Davora Mezaka, Danka Friščića i Alema Korkuta. Igor Kuduz bavi se dizajnom, ali izlaže i fotografije, Marijan Crtalić, iako stalno prisutan posvuda, nikako da se fokusira na vlastiti rad. Nakon poduže pauze Sandro Đukić imao je veliku izložbu u Umjetničkom paviljonu, a Igor Hofbauer i dalje radi plakate i programske knjižice Močvare. S druge strane, kaže Krašković, «potaknut sam činjenicom da su mnogi od njih u izlagačkom i umjetničkom smislu postali inertni, te ih treba malo probuditi, kada to već ne čine institucije”.

Većina umjetnika poznaje se s Akademije, ali neki su studirali i u inozemstvu, a neki školovanje nisu ni završili. Krašković posebno želi istaknuti one kojima je ovo, unatoč tome što smatra da imaju izvrsne radove, tek druga ili treća izložba u životu. «Tu je Milomir Repac-Zvezda koji radi fantastične stvari, Ivan Roca mnogo radi video i producirao je brojne rdove drugim umjetnicima, zatim Petra Šalić koja je kod nas tek nedavno imala prvu samostalnu izložbu, Ivan Marušić, Marin Marinić... Sve su to ljudi koji nisu imali dovoljno živaca da se guraju i 'guze' u tom našem sistemu, a pozvao sam ih kao kolege koje jako cijenim».

Denis Krašković galeriju vodi posljednjih godinu dana, ali već najavljuje kako će to mjesto uskoro prepustiti nekom drugom, kako bi se mogao u potpunosti posvetiti vlastitom radu. Nakon edukativne igre «Spasi ugroženu gljivu» slijedi, čini se nešto vrlo slično. «Zadnje što radim ponono je edukacijska ekološka igra u kojoj je cilj senzibilizirati ljude za problem ugroženih životinja i njihovih staništa, ovog puta medvjeda, vuka i risa. Igra ponovno ima neku didaktičku svrhu i logiku, eto, trenutno se bavim nekim perifernim granama umjetnosti, ali paralelno radim i video te se uskoro namjeravam ponovno posvetiti kiparstvu.»

Radove Denisa Kraškovića inače možete razgledavati na njegovom blogu koji mu odnedavno služi kao arhiva u kojoj je svaki rad predstavljen fotografijom i kratkim opisom, uz poneke kritičke tekstove. Izložba «Povratak izgubljene generacije» traje u Izložbenom salonu Izidor Kršnjavi do kraja mjeseca.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Trijenale hrvatskog kiparstva 2009.
Zagrebi!
David Icke na Zagrebi! Festivalu
Sveta izložba - Denis Krašković
'Boys and their toys' - o dječacima i njihovim igračkama
Boys and their toys