'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića

Riječ je o složenoj studiji o povijesti i teoriji konceptualne umjetnosti koju je Šuvaković dovršavao gotovo dvadeset godina, te unutar dostupne literature predstavlja svojevrsnu dragocjenost, slično jednako herojski odrađenom «Pojmovniku suvremene umjetnosti» istog autora. U knjizi je Šuvaković zahvatio kako u područje nacionalnih umjetnosti prostora bivše Jugoslavije, tako i u ono međunarodno, odabravši poprilično široki okvir koji obuhvaća i pojave koje prethode užem historijskom razdoblju konceptuale između 1966. i 1978. godine, i one koje se na njega nadovezuju. Monografski se unutar knjige, koja u cjelini ima oko 800 stranica, razmatraju djelovanja Josepha Kosutha, grupe Art&Language i slovenske Grupe OHO.

Sama izložba sadrži pak radove, dokumente, različite tiskane materijale, prospekte i programe nastale između 1968. i 2007. godine, i kao takva je na neki način bazirana na idejama Germana Celanta iz 60-ih ili Borisa Groysa iz 90-ih, o tome da umjetnost funkcionira kroz dokumentaciju. Općenito je pitanje statusa ‘djela’ u konceptualnoj umjetnosti neobično provokativno i važno, a naglasak na dokumentaciji i popratnim materijalima koji se danas promatraju kao muzejski artefakti, kod Šuvakovićeve je izložbe u tom smislu opravdan i podudaran sa samom temom.

“Gubljenje statusa ‘velikog’ djela ili remekdjela,  u doba konceptualne umjetnosti bilo je neka vrsta ekscesa i provokacije. To se događalo negdje između 1968. i 1978. godine, i bilo je vezano za takozvanu papirnatu produkciju. S druge strane, tu ‘papirnatu’ umjetničku produkciju, produkciju na razini djela ili projekata pratili su različiti propagandni materijali koji su zaokruživali ideju svijeta umjetnosti ili svijeta umjetničkog projektiranja.
Na izložbi su, između ostalog, pokazani radovi i dokumenti vezani uz skupinu Art&Language, Josepha Kosutha, Fluxus, Roberta Barryja, Iana Wilsona, članova slovenske Grupe OHO, Gorana Trbuljaka, Vlade Marteka, Mladena Stilinovića, Brace Dimitrijevića i drugih. Iako izložbu organizira izdavač knjige, novosadski Muzej suvremene umjetnosti, većinom su to materijali iz Šuvakovićeve osobne kolekcije, koje je dobio od umjetnika kroz druženja i razmjene, ili koje je, u rjeđim slučajevima, kupio još sedamdesetih dok je njihov status na tržištu bio daleko drugačiji od današnjeg. “Jedna lijepa anegdota koja je privukla pažnju prilikom izložbi u Beogradu i Novom Sadu vezana je uz rad Art&Languagea iz 1975. Riječ je o seriji od deset razglednica koja pripada njihovom političkom periodu. Tu sam seriju 1976. kupio za jednu funtu. Danas je cijena istog rada na tržištu 3600 funti, dakle, s tom vrstom produkcije u vremenu su se događale neke promjene”.

Za konceptualnu umjetnost na teritoriju Istočne Europe u novije vrijeme postoji veliki interes, pa Šuvakovićeva knjiga, iako njena prapovijest seže još u osamdesete, stiže u pravo vrijeme. Umjetničku scenu devedesetih i dvijetisućitih u velikoj je mjeri odredio kontinuitet konceptualističkih praksi i strategija, a i u lokalnim sredinama povijesno razdoblje konceptuale, odnosno takozvane ‘nove umjetničke prakse’ ponekad se i previše idealizira. Iako je u sedamdesetima postojala komunikacija s međunarodnom konceptualnom scenom, primjerice prilikom Aprilskih susreta u beogradskom SKC-u, fetišiziranje sedamdesetih Šuvakoviću danas ipak pomalo ide na živce. “Ova knjiga ima jedan tajni moto. ‘U jednoj kutiji su živjele dvije muhe. Jedna muha živjela je na zidu kutije i stalno je plakala: ja sam u zarobljeništvu. Druga je letjela u sredini kutije i vikala: ja sam slobodna!. Ali obje su bile u istoj kutiji’. Drugim riječima, sedamdesete godine ipak nisu bile godine velike slobode i emancipacije. To su bile složene političke situacije u kojima se, s jedne strane, socijalistička Jugoslavija otvarala, i bili su joj potrebni reprezenti za svijet. S druge strane, to je bilo razdoblje kada ta vrsta umjetnosti nije ulazila u javno mnijenje. Ona je bila u specifičnim rezervatima kao što je Studentski centar u Zagrebu, SKC u Beogradu, nešto kasnije ŠKUC u Ljubljani, i Tribina mladih u Novom Sadu”.

Zahvat u područje internacionalne povijesti umjetnosti, što domaći povjesničari umjetnosti iznimno rijetko čine osim kada se radi o usputnoj kontekstualizaciji lokalnih pojava, za Šuvakovića nije iznenađujuće budući da je već s ‘Pojmovnikom’ napravio sličan iskorak. To je, smatra, bilo neizbježno, upravo zbog toga što polazi od konceptualističkih praksi u zemljama bivše Jugoslavije koje su čak i unutar sebe izdiferencirane. Uostalom, na međunarodnoj razini, već između američke i britanske konceptualne umjetnosti postoje fatalne razlike. Njujorška scena, s Kosuthom, Lawrenceom Weinerom i Robertom Barryjem koncentrirala se na kritiku njujorškog tržišnog sistema. Britanska, s grupom Art&Language, bila je usmjerena na djelovanje umjetnika pri umjetničkim školama, i kritiku jezika tog sustava u Velikoj Britaniji. Konceptualnu umjetnost, dakle, treba promatrati u njenim hibridnim pojavnostima. “U Sloveniji ona je dominantno neoavangardna. Usmjerena je ka promoviranju underground kulture i njeno provođenje kroz jezike novih medija. U Hrvatskoj je ona imala jako preciznu poziciju na likovnoj sceni, od Trbuljaka, Dimitrijevića do Grupe šestorice autora koji su se suočili s visokim esteticizmom Novih tendencija ili visokim modernizmom murtićevskih umjetničkih produkcija. U Beogradu se radilo o izravnoj konfrontaciji s umjerenim modernizmom likovne akademije, a u Novom Sadu ona je bila vezana za anarhističke, prokomunalne prakse koje su bile usmjerene ka višedisciplinarnosti i teorijski postavljenoj analitičkoj konceptualnoj umjetnosti”. 

Prateći promocije knjige, izložba je prije Zagreba bila već postavljena u tri različite verzije. U ovom izdanju logika prezentacije, odnosno izložbenog postava, nije zasnovana ni na kronologiji, niti na strogim problemskim podjelama, nego je kombinirano nekoliko kriterija da bi se iskoristila cirkularnost prostora takozvanog ‘prstena’ HDLU-a. Izložba “Konceptualna umjetnost – arhiv dokumenata, informacija i umjetničkih djela: 1968-2007.” ostaje otvorena u prostorima Galerije Prsten i Galerije Proširenih medija HDLU-a do 27. srpnja.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Likovnost - godišnji pregled 2008.
Izložba 'Oltari avangarde' - umjetnost svakog čovjeka je sakralna
Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
Monografija o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu
Devet i pol Mangelosa
Miško Šuvaković