Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti

«Avangardne tendencije» u Klovićevim dvorima, koja je pokušala temu sagledati zbrajajući više disciplina, te treća verzija «Rubnih posebnosti» iz privatne kolekcije Marinka Sudca koja je zahvatila i nešto veći prostorni okvir, bile su svakako najveće i obuhvaćale su najširi vremenski raspon. Druga riječka izložba «Fijumani» pokazala je riječku situaciju u trećem i četvrtom desetljeću, dok je izložba o «Proljetnom salonu» u Umjetničkom paviljonu, iako se eksplicitno nije bavila avangardom, isticala i neka djela i umjetnike koji su bili zanimljivi autoru «Avangardnih tendencija», ali i autorici pete i posljednje izložbe o avangardama u ovom nizu.

Ovu posljednju izložbu, pod naslovom «Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti», priređuje Muzej suvremene umjetnosti, pripremana je tri godine, i trebala bi se nadovezivati na neka dosadašnja istraživanja i izložbe kojima su se bavili stručnjaci iz muzeja. Jedna od značajnijih u tom smislu svakako je bila i davna izložba «Tendencije avangardi u hrvatskoj umjetnosti», koju je u Galeriji suvremene umjetnosti početkom osamdesetih radio Želimir Koščević. Izložbom se, međutim, želi još jednom ukazati i na vrijednost fundusa samog MSU-a, koji dosad, budući da nema stalnog muzejskog postava, nije imao mogućnosti trajno izložiti javnosti djela iz razdoblja povijesne avangarde.

Autorica izložbe «Prodori avangarde», Jadranka Vinterhalter, polazi od teze kako je karakteristika avangardi na području Hrvatske u prvim desetljećima 20. stoljeća njihova vremenska i prostorna fragmentarnost. Takvi «prodori» manifestirali su se, naglašava, kao «kratkoročne istraživačke dionice unutar opusa mladih umjetnika», dok prostorno obuhvaćaju Zagreb, Osijek, Rijeku, ali i manja mjesta poput Petrinje, Siska i Vinkovaca. Iako polazi od onih djela koja se mogu naći u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti, izložba je dopunjena i posudbama iz MMSU-a u Rijeci, privatnih kolekcija, te iz Narodnog muzeja u Beogradu. Beogradski Narodni muzej, naime, posjeduje vrlo značajnu zbirku osnivača «Zenita» Ljubomira Micića sa zenitističkim djelima Josipa Seissela, ali i radovima Vjere Biller i Vinka Foretića-Visa. Za razliku od ovogodišnjih izložbi «Avangardnih tendencija» i «Rubnih posebnosti», izložba «Prodori avangarde» bavi se isključivo temom povijesnih avangardi i drži se prve polovice 20. stoljeća.

"Priča se odvija u smjeru prikazivanja različitih avangardnih tendencija, gdje posebno ističemo riječki futurizam, odjeke dadaizma, zenitizam kao autentični avangardni pokret u Hrvatskoj, te ekspresionizam i nadrealizam. U ovom posljednjem segmentu najznačajniji je niz slikarskih radova Josipa Seissela '3C i tričarije', te serija akvarela 'Decalcomanie' Vanje Radauša. Kao posebna sekcija bit će predstavljen i Bauhaus" – kaže Jadranka Vinterhalter. Ključno mjesto i na ovoj će izložbi imati Micićev časopis «Zenit», zenitizam kao autohtoni avangardni pokret nastao u Zagrebu, te časopisi «Dada Tank» Dragana Aleksića i «Dada Jok» Branka Ve Poljanskog, osnovani kao izravan odgovor na dadaistička kretanja u Europi. I Aleksić i Ljubomir Micić u svojim su časopisima surađivali ili bili u prepisci s nekim od vodećih umjetnika internacionalne avangarde, a «Zenit» je od 1921. do gašenja 1926. funkcionirao kao svojevrsni medij razmjene i širenja ideja. Uz «Zenit» i zenitizam najuže je vezan Josip Seissel, kasnije arhitekt i urbanist, koji je kao vrlo mlad intenzivno surađivao s Micićem. Seisselove slike potpisane pseudonimom Jo Klek iz tog razdoblja dovode se u vezu s konstruktivizmom, eksperimentira i s kolažom, a i autor je prve apstraktne kompozicije u hrvatskoj umjetnosti, slike «Pafama» koju MSU također ima u svom fundusu.

Na izložbi su zastupljene i fotografije Ivane Tomljenović Meller, umjetnice koja je nakon školovanja u Zagrebu i u Beču studirala na fotografskom odjelu Bauhausa u Dessauu. Osim eksperimentalnih kompozicija nastalih između 1929. i 1930. godine, bit će pokazane i fotografije koje ilustriraju i čitavu atmosferu škole za arhitekturu, dizajn i vizualne umjetnosti. U istom segmentu vidjet ćemo i djela manje poznate umjetnice Otti Berger, koja je na Bauhausu pohađala radionicu tekstila.

MSU također raspolaže linorezima Sergija Glumca iz mape «Metro», nastale u Parizu krajem dvadesetih, s prizorima gradske vreve, tunela i stanica podzemne željeznice. Tu je i nešto kasnija mapa litografija «Beton», a Glumčev udio na izložbi dopunjen je i skicama za kazališne scenografije. Romolo Venucci bit će predstavljen s nekoliko slika, te jedinom skulpturom uključenom u ovu izložbu. «Autoportret» Marina Tartaglie koji je bio pokazan na izložbi «Avangardne tendencije», te preko reprodukcije istovremeno i na izložbi «Proljetni salon», ponovno će biti izložen u Gliptoteci.

Uz izložbu je pripremljen i poseban program projekcija filmova koji će biti zanimljiv zbog danas dragocjenog arhivskog materijala. Riječ je dva filma autorice Dunje Blažević koji su osamdesetih realizirani u okviru serije «TV galerija» na Televiziji Beograd. Prvi od njih, snimljen 1983. povodom izložbe u Narodnom muzeju u Beogradu, sadrži razgovore sa stručnjacima koji su se bavili avangardom, poput Aleksandra Flakera i Ješe Denegrija, ali i rijetkim umjetnicima koji su tada još bili živi, poput Josipa Seissela.

Filmovi «Umjetnost 20-ih godina» i «Max Bill» bit će u okviru izložbe prikazani sutra u 17 sati povodom Međunarodnog dana muzeja, a otvorenje izložbe punog naziva «Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti prve polovice 20. stoljeća» je večeras u 19 sati u Gliptoteci HAZU. Iako je izložba posljednja u nizu onih koje se ove godine bave temom avangarde, bit će i novih povoda da joj se još jednom vratimo vrlo skoro. Dok će publika idućih nekoliko tjedana na izložbi listati «Zenite» u digitaliziranom obliku, izdavač Ranko Horetzky trenutno, naime, priprema i njegovo papirnato reizdanje.

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Tijelo kao spektakl' u riječkom MMSU