'Slučaj: Akademija' u G-MK

Helena Janečić, Gordan Karabogdan, Ines Matijević, Magdalena Pederin i Danijel Srdarev svi su bivši studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu te danas umjetnici više ili manje aktivni na suvremenoj sceni, a zajedničko im je to da su tijekom procesa diplomiranja njihovi radovi bili obilježeni kao 'problematični'. Ponekad je posrijedi bila provokativnost teme koju su studenti predložili, ali u većini slučajeva problem tih radova se sastojao u onome što su komisije označile kao 'nedostatak likovnosti'.

Svaki slučaj pritom ima svoju individualnu priču. Neki su više puta morali pristupati obrani rada, pri čemu su bili prisiljeni mijenjati ga u skladu s očekivanjima i kriterijima mentora i komisije, neki su prošli bez većih poteškoća, a nekima su radovi odbijeni i čekaju ponovljeni postupak na sljedećem roku. No, generalno ni za jednog od njih problem pri diplomiranju nije bio taj što se radi o lošim studentima. Upravo suprotno, tijekom studija očito su usvojili nešto za što ih institucija nije pripremala, jer ni sama za to nije spremna.

Kustosice izložbe Ivana Bago i Jasna Jakšić izložbu su počele koncipirati polazeći od neformalnih razgovora sa studentima i mladim umjetnicima, analizirajući i više slučajeva nego što je na kraju predstavljeno u Galeriji Miroslav Kraljević. Birale su, kaže Jasna Jakšić, one diplomske radove koji se u određenom smislu mogu smatrati presedanima, te koji funkcioniraju kao poremećaji očekivanih i ustaljenih modela podučavanja na Akademiji, kao i vanjskoj percepciji ALU-a kao obrazovne institucije. Namjera izložbe pritom, kaže, nije bila donijeti jednostran sud, nego uputiti na urgentnost postavljanja pitanja o postojećim modelima obrazovanja i potrebi za novima, i to ne samo na likovnim akademijama.

U skladu s tim, izložba «Slučaj: Akademija» tek je uvod u izdavanje neformalnog vodiča za studente ALU, koji će sadržavati iz zbrojenih iskustava izvedenu formulu za 'uspješno' dobivanje diplome. «Riječ je o jednom pseudo-sociološkom istraživanju u kojem će studenti kroz razgovore prikupljati iskustva svojih kolega, a ono što prikupimo iz njihovih priča analizirat ćemo i pokušati iz svega toga izvući neke zakonitosti. Naravno da je potreban odmak, budući da se radi o subjektivnom doživljaju određenih situacija, ali konačni proizvod trebao bi biti niz savjeta kako izbjeći probleme pri diplomiranju.»

Ironijska forma «vodiča za brucoše» uzeta je, dakako, s dobrim razlogom, a savjeti koji su u osnovi dobronamjerni trebali bi prvenstveno potaknuti na razmišljanje o kriterijima pred kojim će se svi studenti akademije jednog dana naći. Namjera je, kaže Jasna Jakšić zapravo i bila inicirati javnu raspravu o nečemu što se tradicionalno svodi na intimnu komunikaciju između studenta, mentora i komisije. «Čini mi se da kako ta zatvorena struktura komunikacije između diplomanta, mentora i komisije kao posljedicu može imati ili to da osobu pretjerano štiti, ili da joj naškodi. Izloženost javnom mnijenju, koja ipak postoji u okviru godišnjih izložbi, može biti od velike pomoći, jer studentima daje vrijedne povratne informacije.»

Najčešće zamjerke članova komisije odnosile su se na različite iskorake iz matičnog medija. Primjerice, oni koji su studirali na grafičkom odsjeku tradicionalno moraju pravdati otklon od zakonitosti medija, a inzistira se i na zadovoljavanju tehničke i zanatske vještine, čak i onda kada je tehnika prije svega u službi koncepta. «Druga, pomalo misteriozna tema, koju mislim da vrijedi spomenuti je pitanje takozvane 'likovnosti'. Ta 'likovnost', kriterij koji treba zadovoljiti, pokazuje se kao nekakvo tajno znanje otkriveno samo upućenima i odabranima. Govorim ovo sa sarkazmom povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara, jer barem u ovim slučajevima jednostavno je riječ o internoj mistifikaciji koju je javnim obrazlaganjem nužno razjasniti.»

Sa sličnih polazišta pojedinci ponekad govore o predgovorima izložbi kao o nekom nepotrebnom i nerazumljivom tekstu koji samo odbija posjetitelja, a takav tip diskursa samo još više hrani mit o takozvanoj 'likovnosti' umjetničkog djela. Moguće je, kaže Jasna Jakšić, da Akademija u nekim elementima i dalje funkcionira kao bastion modernističi shvaćene likovnosti, dok s druge strane, scena na koju bi akademci već za vrijeme ili nakon studiranja trebali izaći, ima posve drugačije zahtjeve i kriterije.

O nekim slučajevima, poput Gordana Karabogdana, kružile su priče koje su problem prenapuhavale. Kako dolazi iz klase Miroslava Šuteja, Karabogdan je u diplomskom radu istraživao što se dogodilo sa studentima Šutejeve klase prijašnjih generacija, te je dobivene podatke statistički analizirao i predstavio u tiskanom obliku. Prema prepričavanjima iz treće ili četvrte ruke moglo se čuti kako je Karabogdanu prigovarano da mu rad pripada sociologiji, a ne umjetnosti. Sam Karabogdan opovrgnuo je tu informaciju, ali ostaje činjenica da je njegov slučaj bio presedan iz nekoliko drugih razloga, te da se za ocjenjivanje rada morala okupiti komisija u proširenom sastavu. «Prema informaciji koju smo dobili od njega osobno, komisija se nije osjećala dovoljno kompetentnom da ocjeni njegov rad. Ovdje je riječ o presedanu, jer se u samom pristupu ocjenjivanju radova studenata dogodio pomak naprijed. Iz ove pozicije je zanimljivo da je komisija jednostavno priznala kako ne zna što bi s Karabogdanovim radom. Dakle, prepoznali su da on ima određenu vrijednost, ali su ustanovili kako nemaju kritičkog aparata kojim bi rad razumjeli i procjenili.»

Ines Matijević je kroz rekonstruiranje scena iz Biblije na temelju odabranih primjera iz povijesti slikarstva, tematizirala recepciju spolnosti i nagosti u umjetnosti i društvu, a rad je navodno vrijeđao religijske osjećaje jednog od članova komisije. Umjetnica je tu primjedbu uvažila, a rad je ipak prihvaćen. Helena Janečić diplomirala je pak s vjerojatno prvim radom otvoreno queer tematike u povijesti ALU. «Helenin pekmez», koji su 'miješale prave lezbijke' izložen je u staklenci, a kao dio rada izložena je i slika ruralnog pejzaža s dvije osobe u tradicionalnim nošnjama, pri čemu jedna osoba u muškoj nošnji nosi jasne ženske atribute. Iako se Helena Janečić uhvatila ponešto provokativne tematike, nesporazuma oko toga nije bilo i njen rad je upravo u tom segmentu bio pohvaljen od strane komisije. «Njen rad ima jak aktivistički naboj, i zanimljivo je kako komisija s tim nije imala nikakvih problema, dok se nekim drugima prigovaralo zbog forme ili naginjanje konceptualizmu. Jedino je primijećeno kako joj je rad više multimedijalan nego slikarski - pri čemu se multimedijalnost valjda odnosila na pekmez, stalažu i staklenke - ali sama tema nije predstavljala problem.»
 
Izložba «Slučaj: Akademija» ostaje otvorena u Galeriji Miroslav Kraljević do 20. rujna. Drugi dio projekta započinje nakon zatvaranja izložbe, a odvijat će se u suradnji sa sadašnjim studentima ALU, kroz formu radionica te zajedničkih susreta i diskusija o svim pitanjima koja proizlaze iz slučajeva predstavljenih na izložbi. Kao proizvod toga, knjižica radnog naziva «Vodič za brucoše (i profesore) ALU" trebala bi se formulirati kroz iduća dva mjeseca.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
Nogometna utakmica Hrvatska : Engleska iz 2007. na daskama HNK
Psihijatar Pavelić dobitnik VBZ-ove nagrade od 100.000 kuna
Dragan Pavelić dobitnik nagrade od 100.000 kuna
Objavljen odličan prijevod Pasolinijevog proznog prvijenca
Objavljeni 'Uličari' Piera Paola Pasolinija
Urban festival 2009: (U)mjesto granice
Urban festival 2009.
U Galeriji VN pogledajte studentske video radove
Ljetna shema – studentski video radovi u Galeriji VN