'Piiiiiiiiii' - Nova zvučna instalacija Ivana Marušića Klifa

To da je riječ o prostoru koji akustički funkcionira kao cisterna za vodu, u čijim nekim dijelovima jeka proizvodi čudesne efekte. S druge strane tu je Ivan Marušić Klif, multimedijski umjetnik koji se najviše bavi zvukom, ali i općenito se u svojim radovima voli poigravati s osjetilima publike. Poanta je vjerojatno jasna. Dok se mnogi umjetnici koji izlažu u takozvanoj Bačvi i prostoru PM-a sa njihovom spektakularnošću i akustikom moraju boriti da ih ne savlada, upravo famozna 'greška' prostora Klifovom senzibilitetu gotovo prirodno odgovara.

Zvučna instalacija pod naslovom «Piiiiiiiii» planirana je baš za Galeriju Bačva još prije nekoliko godina, nakon što je Meštrovićevo zdanje obnovom u izvorno stanje dobilo svoj specifičan akustički identitet. Sam umjetnik pritom si je zacrtao neke propozicije: neće raditi s glazbom, koristit će samo jednostavne zvukove, i koristit će akustičke specifičnosti prostora, odnosno, napraviti zvučnu instalaciju koja radi s prostorom, a ne protiv njega. To su, kaže Klif, «specifični prostori kakve ne možete postići, nego ih morate naći kao takve i na njima raditi. HDLU zaista može biti nezgodan prostor. On izgleda jednostavno, ali kad umjetnik radi intervenciju, ako nema sreće ili nije talentiran, prostor ga jednostavno pojede.»

Budući da bi u takvom prostoru bilo nemoguće predvidjeti kako bi bilo koji zvučni rad pripremljen u neutralnim uvjetima u njemu uopće funkcionirao, izložbi je prethodilo kratko testiranje. Koristeći znanje i tehnologiju, niz igračaka kojima se i inače služi, te naravno, vlastite uši, Klif je pokušao istražiti rezonantne frekvencije prostora. Mislio je da će time dobiti zanimljive efekte, međutim, rezultati su, kako kaže, bili prilično neobični. «Obično takve prazne prostorije rezoniraju na određenoj frekvenciji, što znači da se, kada pustite tu frekvenciju, zvuk znatno pojačava. Slično kao u kupaonici – glas postaje puno bogatiji. Prvo što sam shvatio kada sam ušao unutra s mikrofonom jest da dvorana rezonira kroz cijeli spektar. Niske frekvencije uglavnom su jasne, ali kod visokih se valovi zvjezdasto šire, pa sam na kraju odustao od tog mjerenja jer mi se činilo prekompleksnim.

Zbog toga je i sama kompozicija morala biti jednostavna. U trajanju od desetak minuta iz sedam zvučnika izmjenjuju se čisti sinusni valovi različitih frekvencija koje Klif naziva zamrznutim zvučnim 'slikama'. Naime, riječ je o fiksnim tonovima čiji intervali traju desetak sekundi, ali se u zraku miješaju međusobno i sa svojim refleksijama. Bržim kretanjem kroz prostor slušatelj čuje brže titraje, a vrijedi i obratno.

Također, precizno smještanje zvučnika bile bi bitno u slučaju da je pozicija slušatelja fiksna. U prostoru u kojem se zvuk tako jako odbija o zidove, primjerice, usmjeravanjem zvučnika na podu prema kupoli slušatelj bi izvor zvuka pogrešno locirao iznad sebe. Budući da je Klifova namjera da se zvuk mijenja kretanjem slušatelja kroz sam prostor, pozicija zvučnika posve je nevažna. «Bitna je samo jeka. Ako pustite zvuk, on se sam regenerira u prostoru i sam nalazi balans ovisno o poziciji slušatelja. Zato sam i odustao od seljenja zvučnika po dvorani.»

Prostor je, smatra Klif, izuzetno zahvalan za bilo kakvu ambijentalnu glazbenu kompoziciju, jer u njemu sve zvuči zanimljivo i nepredvidivo, ali ipak kaže kako mu takvo nešto ne bi predstavljalo izazov. Interakcija s publikom također je jedna od mogućnosti koju Klif u svojim zvučnim i ambijentalnim radovima često koristi. «Isprobavao sam nešto i s feedbackom. To bi bilo lijepo, ali na neki način traži sviranje, što bi značilo ili da ja moram operirati s mikrofonima, ili da to čini netko iz publike. Stoga sam mikrofone sam odlučio maknuti.” Ono što ostaje uglavnom je pregledna zvučna situacija. Budući da je riječ o jednostavnim valovima, jasno je što dolazi iz zvučnika, a što je zapravo učinak samog prostora. Jednostavni, nemodulirani valovi odbijaju se i u zraku miješaju, stvarajući gustu, bogatu mrežu. U Galeriji Bačva HDLU-a sve zapravo prividno oblikuje sam slušatelj krećući se kroz prostor, na taj način kontrolirajući, isprobavajući efekte i miksajući zvukove sam za sebe.

(M.G.)

Pročitajte i ...
T-HTnagrada@msu.hr
Urbanfestival u centru grada
Počinje još jedan UrbanFesival
'Telephoning' Ivana Marušića Klifa
Hakiranje telefonskih linija u Galeriji Galženica
Ples grbavih kitova u novoj predstavi Marije Šćekić
Boris Bakal
Zvrk - Vlasta Žanić
'Zvrk' Vlaste Žanić u Bačvi
U tuđoj koži
Ksernija Turčić - U tuđoj koži
Et in Barbaria ego
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
29. Salon mladih - Salon revolucije
'Pojebite se za Malog Medu' na Salonu revolucije
Salonska revolucija revolucionarnog Salona
Salon mladih iznimno tolerira umjetnike s lažnim osobnim iskaznicama!
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
Salon revolucije
Revolucija na Salonu mladih
ZGRAF 10 - 33 godine postojanja
ZGRAF 10 donosi prijedloge, ali ne i promjene
All Right - Nemanja Cvijanović
Otvorena izložba posvećena suvremenoj dubrovačkoj umjetnosti
Otvorena izložba 'Libertas - Suvrememena Dubrovačka umjetnost'
'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar
Kožarić opet ne/predvidljiv!
Sonja Gašperov - '365 majica'
Field Trip
Ivica Jakšić Puko - 'CruiNEseri'
Gerhard Richter – ravnodušan, ciničan i mehanički slikar?
Milivoj Bijelić - Et in Barbaria Ego
Porečki annale: Po/sve/mirenja
Zvonko Maković
Antun Maračić