Izložba Vojina Bakića u Galeriji Nova

Međutim, znamo li da Bakiću, jednom od najznačajnijih hrvatskih modernih kipara i autora brojnih spomeničkih skulptura, nije priređena izložba te vrste već 40 godina, stvar je itekako razumljiva. A ako pratimo teme kojima se WHW bavio posljednjih nekoliko godina, projekt se sasvim jasno nadovezuje na njihov dosadašnji rad. Što se tiče preispitivanja modernizma iz suvremene perspektive, ovome je prethodila izložba realizirana prije par mjeseci u suradnji s Muzejom moderne umjetnosti u Beogradu, koja se bavila fenomenom 'američkih izložbi' u Europi pedesetih godina. Projekt također ima i nekih dodirnih točaka s prošlogodišnjom izložbom koja se bavila recepcijom Nikole Tesle. S jedne strane, tu je problem kolektivnog odnosa prema prošlosti i zanemarivanja pojedinih pojava ili ličnosti zbog političkog animoziteta. S druge strane, sama tema spomenika aktualizirana je Teslinim slučajem, dok su primjeri Bakićeve spomeničke plastike nezaobilazni u preispitivanju samog spomeničkog žanra.

Konačno, upravo u Galeriji Nova izlagan je rad Davida Maljkovića «Scena za novo nasljeđe», u kojem se konkretno pojavljuje Bakićev spomenik na Petrovoj gori, te koji upozorava na stanje u kojem se nalazi velik dio spomeničke baštine iz vremena socijalizma. Izložbu Vojina Bakića koncipirao je tim WHW u suradnji s umjetnikovom unukom Anom Martinom Bakić, a ona je, prema riječima Ane Dević, svojevrsna studija načina na koji je modernizam interpretiran u našoj sredini, i problema koji iz toga proizlaze. “Zanimao nas je Bakić kao umjetnik. Nismo ga htjeli koristiti zato da pokažemo neke unaprijed postavljene teze, bez obzira na to što se ovdje radi o postavljanju jednog klasičnog djela moderne umejtnosti na drugačiji način. Bakić nam je tek posredno poslužio kao indikator u očitavanju određenih tendencija. S druge strane nastojali smo ukazati na potrebu jednog drugog pogleda na povijest, pokazati da ta povijest nije unaprijed zadana i mrtva činjenica u knjigama, nego da se ona mora aktualizirati iz suvremene perspektive”.

Pritom je važno obratiti pažnju na kontekst – na činjenicu da je to prva samostalnaizložba Vojina Bakića u 40 godina, te da se ona održava u maloj galeriji koja nije opremljena prijeko potrebnim adekvatnim uvjetima za prezentaciju takvog djela. U tom smislu ona predstavlja izazov za organizatore, kao i svojevrsni izazov velikim muzejskim i galerijskim institucijama. «To ima veze s načinom kako muzeji i institucionalna kultura kontekstualiziraju nasljeđe. Osjećali smo potrebu da se Bakiću i čitavoj toj baštini pristupi iz jedne drugačije vizure. Povijest se tiče sviju nas. Kada se primarno bavite suvremenom umjetnošću, iluzija je da se to radikalno razlikuje ili izdvaja iz povijesti i tradicije lokalne scene, a i sam Bakić je danas aktualan po nizu pitanja». Prije svega, kaže Ana Dević, on je formirao internacionalnu opciju za nacionalnu kulturu. Bio je jedan od prvih domaćih umjetnika koji su imali međunarodne karijere, a njegova međunarodna recepcija indikator je nečeg što imamo danas. Trenutno na Documenti u Kasselu izlaže troje hrvatskih umjetnika, a Bakić je 1959. u okviru iste te Documente izlagao u trendu koji je u tom trenutku suvremenosti afirmirao apstrakciju kao univerzalni jezik.

Načini iščitavanja i kontekstualizacije spomenika i skulptura iz tog vremena za WHW su bili izuzetno zanimljivi, te izložba zapravo osim samih djela nudi i uvid u njihovu recepciju kroz nekoliko desetljeća. «Kada gledamo u povijest moderne umjetnosti zapada, ali i rubnih modernizama, spomenička skulptura ima specijalnu ulogu. Ona je jako problematična pogotovo za zapadni modernizam, zbog toga što spomenik kao žanr uvijek ima ideološku notu. On, naime, služi tome da uspostavi kolektivnu javnu memoriju nekog prostora, vremena i narativa, dok se modernistička umjetnost, pogotovo s afirmacijom apstrakcije, evidentirala kao prividno neovisna od tog političkog sadržaja”. Drugim riječima, kada se zagrebe površina jasno je da navodno čisti i autonomni likovni izraz uvijek ima politički podkontekst. Slično je i s Bakićem. Povijesnoumjetnički gledano, on je odigrao važnu ulogu u raskidu sa socrealizmom u skulpturi, kao afirmator apstrakcije koji je «krčio prostore slobode umjetničkog izraza». No s druge strane, kako tumači Ana Dević, njegovi se radovi prečesto pogrešno jednoznačno razmatraju isključivo u formalnom ključu, kao ispražnjeni od političkih rezonanci. 

«Bakić je i pedesetih i šezdesetih godina radio djela u kojima se htio odmaknuti od striktne ideološke matrice i 19-stoljetne tradicije 'spomenika s licem'. U njegova remek-djela ubrajaju se spomenici poput spomenika pobjedi naroda Slavonije, ili onog na Petrovoj gori, koji se realiziraju u apstraktnim formama, no u svojoj formi i simboličkoj postavci u okolini jednako tako  prenose niz poruka i javnu memoriju».

Izložba se nalazi u dva prostora. Jedan njen dio, u Showroomu Galerije Nova, sadrži opsežnu arhivu dokumentacije koja će biti zanimljiva generacijama koje su sudjelovale u afirmiranju modernizma, kao i studentima koji u većoj mjeri nisu imali priliku vidjeti kako se u različitim razdobljima pisalo o umjetnosti. Glavni dio izložbe sadrži pak radove od kojih mnogi dosad nisu izlagani, od crteža do skulptura, uključujući i velik broj antologijskih djela. Protokol predstavljanja, barem što se ovog dijela izložbe tiče, nešto je drugačiji. On je s jedne strane diktiran uvjetima u kojima se danas nalazi Bakićeva baština, a s druge i ograničenjima njene prezentacije u galeriji kao što je Nova. Izložba će se svakodnevno moći gledati kroz staklenu stijenku galerije, a otvarat će se za posjetitelje više puta tjedno, kada će se održavati stručna vodstva.

Izložba se otvara u petak 29.06.2007. u 19 sati u Galeriji Nova, a dan kasnije, u podne posjetitelje će kroz nju voditi povjesničar umjetnosti i kritičar Jerko Denegri. U narednim tjednima o Bakiću će govoriti i Ljiljana Kolešnik, Tonko Maroević, Snješka Knežević i Marija Gattin, a osim njih, svoj vlastiti odnos prema Bakiću protumačit će i dvojica umjetnika, već spomenuti David Maljković, te Antonio Gotovac Lauer. Povodom izložbe izlazi i poseban broj Novina Galerije Nova, svojevrsni katalog u kojem će biti ponovno objavljeni i povijesni tekstovi vezani za recepciju Bakića od sredine pedesetih do danas.

Pročitajte i ...
Marija Ujević: Tko je stavio kipove, taj ih mora i skinuti ako je učinjena pogreška
Džamonjina donacija Zagrebu
Džamonjina donacija Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt
U Austriji izložba Vojina Bakića, u Hrvatskoj apel za hitnu zaštitu njegovih djela
Birokracija devastira spomenike Vojina Bakića
Likovnost - godišnji pregled 2007.
Izložba zanemarenog umjetnika
'Ground Lost' u Galeriji Nova
Zvonko Maković