Virtualni muzej avangardne umjetnosti

Međutim, već od tog svog prvog predstavljanja u Varaždinu postala je nešto bez čega se o revaloriziranju povijesne avangarde i avangardi u regiji gotovo i ne može govoriti. Nakon Varaždina, zbirka je s recentnijim proširenjima prikazana još i u Rijeci i Novom Sadu, a prošle godine u okviru istog projekta ostvarena je i velika i detaljna retrospektiva Aleksandra Srneca s pratećom monografijom. Sam Sudac je, po vlastitim riječima, potpuni amater, ali isto tako i po svjedočenju mnogih, pasionirani entuzijast koji je oko sebe uspio okupiti sada već stalan tim stručnjaka koji njegovom projektu daju ozbiljan kredibilitet. Jerko Denegri, a zatim i Želimir Koščević i Feđa Vukić, zajedno su pomogli konstruirati identitet zbirke. Ništa manje važan je i grad Varaždin, prema kojemu, po svemu sudeći, gravitira i neki budući muzej avangardne umjetnosti.

Ovo posljednje je kao realna mogućnost najavljeno na predstavljanju muzeja u njegovom, zasad još uvijek, virtualnom obliku. Na adresi www.avantgarde-museum.eu trenutno stoji obavijest da je još 'under construction' i neki elementi su mu u 'radnoj varijanti', ali glavni dio kojim se predstavlja sama zbirka i u njoj zastupljeni autori već je sada funkcionalan.

Osvrćući se na svoj angažman oko predstavljanja kolekcije, Jerko Denegri nije propustio istaknuti kako je projekt pratio s posebnom naklonošću i zbog toga što se on podudario s njegovim vlastitim povijesnoumjetničkim i kritičarskim afinitetima za ono što je sam imenovao terminom 'druga linija'. „Riječ je o jednom nastavku ideja, praksi i svjetonazora koji su pokretali naraštaje počevši od zenitizma, dadaizma i učenika Bauhausa s ovih prostora, preko pojava koje su uslijedile poslije drugog svjetskog rata. Pritom imam na umu grupu EXAT 51, čiji sam fenomen imao veliko zadovoljstvo i čast obraditi zajedno sa Želimirom Koščevićem, zatim grupu Gorgona, pa sve do konceptualne umjetnosti i pojava koje su sezale duboko u drugu polovicu 20. stoljeća.“

Kontinuitet unutar onoga što Denegri zove 'drugom linijom' baziran je manje na opisu i tumačenju avangardi, neoavangardi i postavangardi, a puno više na nepripadanju i odstupanju od normi kako umjerenog modernizma, tako i konzervativnog postmodernizma. 'Druga linija' je u tom smislu radikalna, kritička, subverzivna i u mnogočemu ekstremna. Pritom treba naglasiti, dodaje Denegri, kako je upravo zahvaljujući konceptualnoj umjetnosti i nazorima koje je ona donijela, bilo moguće baciti pogled na povijesna razdoblja koja su prethodila. „Tek s tom spoznajom o jednoj umjetnosti koja je nematerijalne naravi, koja je mentalna u svojim osnovama, kritička u odnosu prema društveno-kulturnom okruženju i u svojim ideološkim pozicijama, bila je moguća svojevrsna revalorizacija povijesnih avangardi koja je uslijedila. Drugim riječima, da nije bilo umjetnosti sedamdesetih, ne bi se stvorile predispozicije za retroaktivno sagledavanje fenomena koji su tražili da ove generacije nađu svoje pretke i prethodnike u ranijim povijesnim razdobljima.“

U tom kontekstu može se promatrati i najavljeno izdavanje monografije o neoavangardnoj grupi Gorgona, čija je prava valorizacija krenula tek sedamdesetih godina zahvaljujući retrospektivi koju je 1977. napravila Nena Dimitrijević. Za nju Denegri kaže kako je postavila u mnogočemu do danas nenadmašeno čitanje i tumačenje ove skupine. O tome govori i činjenica da je Dimitrijevićkin tekst ponovno objavljen i kao dio ne tako davne monografije u izdanju zagrebačkog MSU-a.

Zadatak pisanja nove knjige o Gorgoni preuzeo je sam Denegri, koji namjerava dosadašnje interpretacije dalje razraditi i nadopuniti nekim novim sudovima i spoznajama. Za to postoji potreba već samim time što se u kolekciji nalaze brojni novi artefakti i dokumenti koji će iz brojnih drugih kutova osvijetliti fenomen Gorgone. „On je iznenađujući po svom anticipirajućem nazoru na pojam umjetnosti u vrijeme kad je ta pojava nastajala. Danas nam se ona može ukazati kao protokonceptualna, 'konceptualna umjetnost prije konceptualne umjetnosti' ili nešto treće, ali ostaje činjenica da je ona na svaki način paralelna sa umjetnošću koja je tada nastajala u drugim velikim sredinama Europe, poput Njemačke, Italije, Francuske i drugih. S njima su autori iz Gorgone bili u osobnim ili u pismenim kontaktima. Njihovo je djelovanje u Zagrebu, istina, bilo samozatajno i često puta jedva pred uvidom tadašnje javnosti i medija, ali sondirali su jednu dubinsku novu spoznaju o naravi umjetnosti.“

Želimir Koščević i Feđa Vukić bit će autori monografije u kojoj će se opsežnije predstaviti rad Ivane Tomljenović Meller. Koščević kaže kako je njeno djelovanje, kao jedine hrvatske studentice na Bauhausu, pozicija koja zaslužuje debelu knjigu. Sam ju je obradio svojedobno u Muzeju suvremene umjetnosti, no to je tek mali fragment u odnosu na materijal u međuvremenu obogaćen novima istraživanjima i akvizicijama. „Moram reći da sam iznenađen količinom materijala. Izuzetna recentnija akvizicija Marinka Sudca je brošura Ivane Tomljenović Meller „Diktatura u Jugoslaviji“, koju je napravila na Bauhausu pred sam kraj 1929. Bila je u neposrednoj vezi sa lijevim snagama u samoj Njemačkoj netom prije početka nacizma, i povezana s lijevim komunističkim krugovima u ilegali.“

Riječ je, zaključuje Koščević, o duhu vremena, u kojem je jezik avangardne umjetnosti bio ujedno i jezik nekih lijevih, tada avangardnih ideologija. Koautor knjige o Ivani Tomljenović Meller, Feđa Vukić, osvrnuo se još jednom na samu kolekciju Marinka Sudca, te na njegov Virtualni muzej avangardne umjetnosti za koji se nada da će se brzo naći i u fizičkoj arhitekturi. „Muzej je avangardan sam po sebi i u tome što vjerujem da će pomaknuti određene prakse muzeološke djelatnosti. Što se tiče istraživanja, vjerujem da će ove teme koje su opredmećene u monografijama, u velikoj mjeri utjecati na promjenu percepcije bitnih dionica umjetnosti 20. stoljeća u Hrvatskoj. Pogotovo stoga što su pojedine od dionica interpretacijski 'uvezive', a prije svega mislim na djelovanje skupine Traveleri, koja će sada ovom knjigom biti po prvi put posve jasno obznanjena nakon decenija slutnje o tome što je ona zapravo bila.“

Unutar nešto većeg tima autora Koščević i Feđa Vukić u posebnoj knjizi će obraditi i djelovanje skupine Traveleri, a o njoj će paralelno, prema najavama, biti snimljen i dokumentarni film. Autori su redateljica Gordana Brzović i fotograf Mio Vesović, koji već rade na realizaciji sličnog takvog filma o grupi Gorgona. Na adresi www.avantgarde-museum.eu moguća je šetnja Virtualnim muzejom avangardne umjetnosti, kao i pregledavanje kolekcije po autorima. Monografije su tek u fazi nastajanja, ali materijal na temelju kojeg će biti rađene je tu, što je vjerojatno i ono glavno na što su predstavljači Virtualnog muzeja avangarde htjeli ukazati.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Avangardna umjetnost u virtualnom obliku
Prisutna odsutnost - Aleksandar Srnec
Prisutna odsutnost Aleksandra Srneca
Izložba Aleksandra Srneca u Varaždinu
Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti
'Tijelo kao spektakl' u riječkom MMSU