'Hrvatski dizajn sad' - Victor Margolin i Feđa Vukić

Dvojezična knjiga «Croatian design now», ili «Hrvatski dizajn sad», sam je po sebi također svojevrstan katalog, i ne predstavlja jedini pregled te vrste, ali ipak ima neke drugačije pretenzije. Tu su debele korice, namjerna naslovnica 'očišćena' od dizajna kako bi jasnije došlo do izražaja ono što se nalazi unutra, izravno ciljanje na internacionalnu prezentaciju, i što je najvažnije – ponuđen pogled izvana. Ovo posljednje garantira ime američkog povjesničara i teoretičara dizajna Victora Margolina, kao koautora knjige zajedno s Feđom Vukićem.

Knjiga sadrži selekciju od oko 180 radova dizajnera i dizajnerskih studija, podijeljenu u nekoliko kategorija. Tom kataloškom dijelu prethode tekstovi Vukića i Margolina, koji iz dvije različite perspektive daju potreban uvod u sagledavanje aktualne produkcije i njenih posebnosti, koncentrirajući se na lokalni i međunarodni kontekst koji ga uokviruje. Victor Margolin sam će za sebe reći da nije stručnjak za hrvatski dizajn, ali njegova autsajderska pozicija obilježava ono što se knjigom zapravo i želi postići, a to je neopterećen pogled, iza kojeg će stajati ime međunarodnog autoriteta u tom području.

S tematikom se, međutim, Margolin već na neki način dodirnuo pišući, ne baš o sadašnjosti, ali o prošlosti grafičkog dizajna u Hrvatskoj. Istražujući za svoju knjigu o povijesti svjetskog dizajna, susreo se, primjerice, s avangardnim časopisom «Zenit» Ljubomira Micića iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, kao i još nekim primjerima iz međuratnog razdoblja.

«Tema istraživanja u sklopu mog doktorata bila je europska avangarda. To me je područje oduvijek posebno zanimalo, a posebno odnos između dizajna i društvene promjene, pa sam zaista pokušavao naučiti sve što sam mogao. U nekom trenutku pronašao sam literaturu o istočnoeuropskim avangardama, i naravno, u svim knjigama o toj temi postoje bilješke o Miciću, 'Zenitu', te ponekad časopisima 'Dada Jok' i 'Dada Tank'. Moj prvi susret s hrvatskim dizajnom dogodio se, dakle, kroz istraživanje avangardi.»

U svom pisanju o današnjoj produkciji tako polazi od pretpostavke da između onog s čim je ranije bio upoznat, i materijala s kojim se uglavnom prvi put susreo, postoji kontinuitet. Jednako tako, kaže kako je nastojao i povezati suvremeni hrvatski dizajn s onim što već poznaje iz šireg konteksta, te vidjeti gdje se on uklapa i što točno predstavlja. Pokušavajući prodrijeti kroz gomilu dobivenog materijala do nekog zajedničkog smisla, došao je, kaže, do ideje performativnosti.

«Ono što sam uočio u jednom dijelu suvremenih radova je da su dizajneri zaista pokušali angažirati publiku. Nije to samo formalni dizajn koji se gleda, nego kreiranje nečeg s čim ljudi mogu ući u interakciju. Neke sam primjere naveo u tekstu, i sretan sam s tim svojim zapažanjem jer mi se čini da ono izražava nešto karakteristično, ali pritom izbjegavajući ocjene kako se mladi dizajneri ugledaju u Europu i nešto kopiraju. Da budem potpuno iskren, ne vidim u ovom radu nikakav briljantan novi formalni uzor koji će čitav svijet pratiti. Umjesto toga, ono što se čini karakterističnim u ideji 'angažiranosti' je način na koji se svi ovi dizajneri povezuju s drugim elementima nove hrvatske kulture.»

Feđa Vukić Margolinovu priču o hrvatskom dizajnu upotpunjuje iz svoje insajderske pozicije. U svom tekstu osvrće se na promjene društvenog i političkog okruženja u kojima se dizajn razvijao, osnivanje i djelovanje različitih institucija, pojedinačne događaje i istupe koji su ga obilježili, da bi se na kraju pozabavio pozicijom dizajna u Hrvatskoj danas. Što se tiče drugog, kataloškog dijela knjige, primarni cilj bio je, kaže Vukić, ponuditi strukturiran uvid u aktualnu domaću produkciju.

«Nismo se bavili time tko će biti unutra, a tko neće, nego smo birali radove koji su, po našem mišljenju, tipični za određene situacije koje se događaju u pojedinim društvenim područjima, bez obzira govorimo li o korporacijskom identitetu, oglašavanju, ili javnim događanjima i neprofitnim organizacijama koje žele nešto komunicirati. Željeli smo dati jedan strukturiran, profiliran uvid u ono što mislimo da je područje javne komunikacije ili interakcije danas, a u kojem dizajn ima vrlo važnu ulogu. To nije enciklopedija, pa zato i nije sve unutra.»

Ono što najviše obilježava današnji domaći dizajn za Victora Margolina je kvaliteta koncepata, a tek iza toga formalna kvaliteta. Hrvatski dizajneri, smatra Margolin, vide dizajn kao komunikaciju, ne samo kao objekt, a formalna rješenja podređena su idejama i odgovaranju na specifične situacije u kojima dizajn nastaje. Suzdržat će se od tvrdnje da materijal koji je vidio predstavlja nešto globalno revolucionarno, ali posebnosti ipak postoje. Jedna od njih je i u odnosu s klijentima, kao i u najčešćem profilu tih klijenata.

«Jedna od stvari koje karakteriziraju radove odavde je njihovo 'mjerilo'. Postoji nekoliko korporativnih projekata, za koje ne bih rekao da su najzanimljiviji u knjizi, ali čini se da postoji puno veza koje dizajneri uspostavljaju s poduzetnicima, umjetnicima, kazalištima, galerijama i tako dalje. Mislim da to proizvodi malo osobnije radove, i zanimljivu povezanost između klijenta i dizajnera. Naravno da se to događa i u Sjedinjenim Državama, ipak mislim da situacija u kojoj je uključen manji broj ljudi, i gdje ne postoje veliki korporativni zahtjevi, čini mogućom eksperimentalnije, riskantnije, na koncu i zabavnije radove.»

Knjiga «Croatian design now» ima, kao što je već rečeno, dimenziju kataloga domaćih dizajnera i njihovih radova, ali njen smisao, zaključuje Feđa Vukić, nije u tome da korporativni klijenti počnu u većoj mjeri trčati autorima. «Njen je smisao primarno i isključivo da se naglasi kulturna dimenzija dizajna kao društvene discipline. Dizajn je kroz cijelu svoju povijest etabliran, promoviran i formatiran iz pozicije kulture, i kao kultura. To što se on možda danas, u ovoj sveopćoj komercijalizaciji u kojoj živimo, više toliko ne percipira kao kultura, je problem. Pitanje je mogu li ga dizajn i dizajneri riješiti, ali jedna od bitnih razina ove knjige je upravo poticaj za shvaćanje kako je dizajn zapravo stvaranje sadržaja u domeni kulture.»

Što se tiče sadržaja i njegovog strukturiranja, obuhvaćena su ostvarenja iz protekle tri godine, a radovi u dvojezičnom izdanju «Croatian design now / Hrvatski dizajn sad» raspoređeni su u čak 12 kategorija: korporacijski identitet, identitet proizvoda, destinacijski identitet, ambalaža, oglašavanje, plakati, identitet kulturnih manifestacija, knjige, ovitci CD-a, web stranice i multimedija, dobrotvorne akcije, te na kraju industrijski dizajn. Izdavač knjige je UPI-2M PLUS, knjižara i nakladnička kuća aktivna posljednje dvije godine, a posvećena ponajprije arhitekturi i dizajnu.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Objavljena knjiga 'Hrvatski dizajn sad'