Porečki annale: Po/sve/mirenja

Ono što možda niste znali, jest da se grad tom svojom manifestacijom može pohvaliti kao najstarijom hrvatskom skupnom godišnjom izložbom suvremene umjetnosti - Porečki annale održava se još od ranih šezdesetih, a ovo je njegovo 47. izdanje. Postavljen u prostoru Istarske sabornice smještene u gradskoj jezgri, Annale i nije pretjerano velika izložba, te je u tom smislu dovoljno reći kako ovogodišnja, čiji je autor Antun Maračić, nudi radove samo četvero umjetnika: Božene Končić Badurine, Željka Jermana, Ivana Kožarića i Vlaste Žanić. Četvorku evidentno ne veže nikakva generacijska pripadnost, većina radova i nije nužno nova, a Maračić na početku predgovora izložbi upozorava kako nije vodio računa ni o nekim drugim mehaničkim odrednicama, poput njihove stilske ili programske pripadnosti.

Tu se može prepoznati svojevrsni odmak od prosjeka kustoskih izložbi, očekivan, ako ne zaboravljamo da je riječ o umjetniku koji se prihvaća takvog posla i prilazi mu iz perspektive umjetnika, s vlastitim dilemama i njemu zanimljivim polazištima. «Želio sam odabrati autore koji će u svom radu imati jednu univerzalnu dimenziju, koji se, dakle, neće baviti nekom dnevnom partikularnošću, kao što je danas prisutna tendencija reflektiranja na neke konkretne socijalne krizne točke ili krizna područja. Bez obzira radi li se o najboljoj namjeri da se takve stvari umjetnošću apostrofiraju, ili čak rješavaju, čini mi se kako se prečesto događa da umjetnost zaglibi u neko drugo područje i napusti svoju suštinu». Maračić govori, dakako, uvjetno.

«Zastranjenja» se odnose samo na ono što jednostavno vidi kao «lošu umjetnost», bez obzira na njene namjere ili trend uz koji se vezala. Temom «Po/sve/mirenja» Maračić se kroz odabrane radove zalaže za umjetnost koja se vraća univerzalnostima, zaobilazeći, kako kaže, sitnice i efemerije. U tom se smislu i Maračićeva misao kako je riječ o umjetnicima koji «tek pomno obrađuju svoj vrt» može čitati dvosmisleno. Tema ovogodišnjeg Porečkog annala je «Po/sve/mirenje», što je zapravo igra riječi koja je autoru izložbe poslužila da obuhvati ono u čemu prepoznaje pomirenje antipodnih kategorija.

«Kad govorim o posvemirenju ne mislim na neku parnasovsku metafiziku, ne mislim na umjetnika koji se digao iznad zemlje odakle promatra svijet s visoka ne mareći za ljudske probleme. Ideja svakog od ovih umjetnika je da polaze itekako sa zemlje, ali iz svog zemaljskog rakursa uspijevaju učiniti svoju umjetnost univerzalnom, zaokružiti svoj vidik daleko iznad tog parternog polazišta.» Za ilustraciju poslužit će rad «Lokve» Ivana Kožarića. Prvi put realiziran 1971. godine, rad je baziran na jednostavnom zahvatu. Riječ je o ogledalima rezanim u nepravilnim formama koje asociraju na ulične lokve. Postavljena na pod, ogledala, međutim, uspostavljaju maksimalnu amplitudu – «od zemlje do neba». Kao takav, načinom na koji djeluje u prostoru, Kožarićev rad doslovno ilustrira ideju izložbe. Sam prostor je Istarska sabornica, bivša crkva s oslikanim baroknim stropom, štukaturama i nišama, ni blizu idealnoj «bijeloj kocki».

Takav intenzitet sadržaja čini ga nezgodnim za postavljanje bilo kakvih izložaka, barem kada je riječ o nekoj klasičnoj izložbi, ali Maračić ga je nastojao uključiti u igru i staviti u odnos s radovima. Kožarićeve «Lokve», primjerice, odražavaju oslikani strop koji je sam u ovom slučaju simulakrum neba, prizemljujući s njega naslikane svece i anđele. Drugi Kožarićev rad uspostavlja centralnu situaciju u prostoru izložbe, s velikom hrpom smeća kakve je Kožarć u mnogo navrata uključivao u svoje radove. Rad je oponentan zadatom prostoru i sadržaju Istarske sabornice - za razliku od spomenutih «Lokvi», koje spuštaju sliku stropa, hrpa smeća čak semantički oponira «nebeskoj» sceni iznad.

U središnjem dijelu ispred apside sabornice nalazi se veliki ekran na kojem je projekcija rada Vlaste Žanić. Videorad pod naslovom «Mir s vama» prikazuje sekvence iz misnog crkvenog obreda gdje se sudionici međusobno rukuju u znaku oprosta, pomirenja i povezivanja. U petlji se izmjenjuju sekvence iz nekoliko crkvenih ambijenata. Rad pak korespondira s ambijentom u kojem je izložen, a koji je i sam nekad bio crkva, ali je svojom temom pomirenja, komunikacije i ovezivanja, amblematičan i za cijelu izložbu.

Rad Božene Končić Bardurine proizašao je iz njenog performansa održanog prije nekoliko mjeseci u Domu HDLU-a u Zagrebu, znakovitog naslova «Connected». Tada je umjetnica uz zaobljeni zid galerije postavila 40 ljudi koji su mirno stajali zatvorenih očiju, dok su se pojedinačno posjetitelji suočavali s njima ulazeći u prostor jedan po jedan. «To je bio snažan rad i mnogi posjetitelji nisu izdržali taj susret iako nije bilo dvosmjernog vizualnog kontakta između njih i ljudi koji su unutra stajali. Svaki od tih ljudi zatvorenih očiju emanirao je svoju unutrašnjost, što je bilo nepodnošljivo za mnoge.» Važno je reći kako je riječ je o ljudima koji su često angažirani kao statisti u filmskim i televizijskim produkcijama. U performansu su također uzeti kao profesionalci, no za razliku od televizije ili filma, njihov angažman u ovom radu nije bio da glume nekog drugog, nego da izlože njihovu vlastitu prisutnost. U Poreču je taj performans iskorišten u jednom segmentu. Umjesto dokumentacije performansa, na ekranu pred samim ulazom u izložbeni prostor u razmacima od deset sekundi izmjenjuju se portreti sudionika  koje je snimio Boris Cvjetanović.

Tu je također i Željko Jerman, s radovima koji su bili pokazani na njegovoj prošlogodišnjoj posthumnoj samostalnoj izložbi «Introspektiva» također u prostoru HDLU-a. Riječ je o radovima nastalim u posljednje tri godine, na kojima Jerman u svojoj karakterističnoj maniri radi izravno rukama ili nekim drugim alatom na papiru nanoseći kemikalije. Takvo Jermanovo slikarstvo ima izvorište u fotografiji, odnosno u postupku koji zaobilazi kameru i tamnu komoru, djelujući izravno na podlogu fotopapira. «Naravno, ako poznajemo njegov opus znamo da se radi o dubinskom kopanju po vlastitoj nutrini, silaženju u samog sebe, vizualizaciji vlastite unutrašnje prostornosti, vlastitog, individualnog mikrosvemira».

47. Porečki annale s naslovom “Po/sve/mirenja” trajat će do 8. rujna 2007., a zanimljivo je da za naredne izložbe već postoji plan unaprijed nekoliko godina. Nakon Antuna Maračića, inače ravnatelja Umjetničke galerije u Dubrovniku, svoje će koncepcije realizirati Tihomir Milovac iz Muzeja suvremenene umjetnosti u Zagrebu, voditelj Art radionice Lazareti Slaven Tolj, i direktor riječkog MMSU-a Branko Franceschi. 

(M.G.)

Pročitajte i ...
Izložba Pabla Picassa ipak otvorena u Dubrovniku
Unatoč nezainteresiranosti Ministarstva kulture, Picasso u Dubrovniku
Ne-predvidljivo - Ivan Kožarić
Otvorena izložba posvećena suvremenoj dubrovačkoj umjetnosti
Otvorena izložba 'Libertas - Suvrememena Dubrovačka umjetnost'
Likovnost - godišnji pregled 2007.
Zatvara se Galerija Križić Roban
MSU preuzima Atelier Kožarić
Antun Maračić
Božena Končić Badurina: 'Connected'
Izložba 'Oltari avangarde' - umjetnost svakog čovjeka je sakralna
Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
Retrospektiva Vlade Marteka
Retrospektiva Vlade Marteka: svako uzimanje pisaljke u ruku je čin poštenja!
Gradonačelnik Križevaca: Plakati Vlaste Delimar su pornografija
Igor Zidić (2006.)
Hodočasnici - vizija mističnih putovanja Tomislava Buntaka
Ivana Franke na Venecijanskom bijenalu predstavila svoj 'Latency'
'Tijelo kao spektakl' u riječkom MMSU
Branko Franceschi
'Boys and their toys' - o dječacima i njihovim igračkama
Boys and their toys
Zagrebi! – Ekofestival ili Ickeofestival?
Ljudevit Gaj u Gajevoj
Ljudevit Gaj pao s Marsa u Gajevu
'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar
Kožarić opet ne/predvidljiv!
'Zvrk' Vlaste Žanić u Bačvi
Doživite Festival doživljaja
Četvrti Festival filmova u jednom kadru
Otočka karta - skupna izložba
Zvrk - Vlasta Žanić
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
T-HTnagrada@msu.hr
29. Salon mladih - Salon revolucije
'Pojebite se za Malog Medu' na Salonu revolucije
Salonska revolucija revolucionarnog Salona
Salon mladih iznimno tolerira umjetnike s lažnim osobnim iskaznicama!
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
Salon revolucije
Revolucija na Salonu mladih
ZGRAF 10 - 33 godine postojanja
ZGRAF 10 donosi prijedloge, ali ne i promjene
All Right - Nemanja Cvijanović
Sonja Gašperov - '365 majica'
Field Trip
Ivica Jakšić Puko - 'CruiNEseri'
U tuđoj koži
Ksernija Turčić - U tuđoj koži
Gerhard Richter – ravnodušan, ciničan i mehanički slikar?
Milivoj Bijelić - Et in Barbaria Ego
Et in Barbaria ego
'Piiiiiiiiii' - Nova zvučna instalacija Ivana Marušića Klifa
Zvonko Maković
Može li Bog spasiti Muzej suvremene umjetnosti?
Održana misa za neotvoreni Muzej suvremene umjetnosti
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
MSU i dalje bez ravnatelja
MSU dobio novu staru ravnateljicu
Nastavak političkih muljaža oko MSU-a: tko je kome koga prodao?
M. Lučić za ravnatelja suprotno mišljenju Stručnog vijeća MSU-a
Nove suze za MSU: političkim igrama do novog vodstva?
Ekskluzivno: Političke spletke oko izbora Upravnog vijeća MSU
Slaven Tolj - Patriot
Močvara u Karanteni zbog 'Ljetne kulturne groznice'
Lovro Artuković - Najbolje slike
Sanja Iveković i Slaven Tolj
Promjene - Bad Co.
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.