Et in Barbaria ego

Na Zagrebačkom salonu 2005. našao se među pozvanim umjetnicima, a osvojio je i nagradu s radom koji je, pokazat će se, nagovijestio jedan mnogo opsežniji projekt. Na spomenutoj izložbi Bijelić je pokazao uvećanu fotografiju Poussinove slike «Et in arcadia Ego» na kojoj se jasno vidi odbljesak blica. Ono što ga je zanimalo bila je njena tema – «Et in Arcadia ego», «I ja sam u Arkadiji», poznata je latinska fraza, višeznačna i podložna različitim interpretacijama i uprizorenjima kroz povijest umjetnosti, i ništa manje zagonetna od mjesta na koje se odnosi.

Bijelić ju je u svom projektu preinačio u «Et in Barbaria Ego», a radi se o igri riječi. Naime, projekt je usredotočen na naselje Bribir u Šibensko-kninskoj županiji, čije ime potječe od rimskog Varvariae. Višeznačnost bi se, uostalom, i mogla očekivati od umjetnika koji je još osamdesetih godina aktivirao koncept «homo rebusa», ili čovjeka-zagonetke. Tada je uveo i odgovarajući piktogram, kojim se služi u oblikovanju i vizualizaciji likovnog prostora. «Slika je fenomen koji svojom mnogoznačnošću ostvaruje tijek kojim stalno intrigira, odnosno provocira pitanjima raznih sadržaja. Taj motiv 'et in Arcadia ego' me naročito zaokupio početkom devedesetih godina, i od tada postoji slijed u bavljenju tim motivom. Erwin Panofsky teoretičarski se bavio iščitavanjem ikonografskog značenja motiva, a mene on samo zanima kao alegorija.»

Svoj projekt «Et in Barbaria ego» Bijelić predstavlja dvjema izložbama u prostorima Galerije Bačva u okviru HDLU-a i Studija Josip Račić Moderne galerije. U ovom drugom izloženi su nešto konvencionalniji Bijelićevi radovi – uglavnom ulja i akvareli. Riječ je o stanovitom broju radova koji u svojoj osnovi imaju spomenuti raster ispleten umnažanjem piktograma «homo rebusa». Homo rebus je, kaže Bijelić, neka vrsta suvremenog nomada, upućenog na brzo kretanje iz jednog konteksta u drugi i percepciju novih prostora.

«Taj netko tko dolazi u novu sredinu pred sobom nalazi čitav niz nepoznanica. On se ovdje ponaša kao osoba koja je 'u motivu', svojim putem on ga tka i povezuje, što je ujedno ono što želim pokazati na izložbi u Studiju Račić. Bez obzira na motive, u recepciji me zanima nastanak te slike, i rekao bih da je njeno ishodište u putniku koji je uvijek aktivni sudionik u njenom nastanku.»

Bijelićeve kompozicije, u kojima koristi različite citatne motive, uključujući i kadar iz spomenutog filma «Tango», i mišljene su kao zagonetke. Naravno, lako je razumjeti da je odgonetka draža ukoliko je zagonetka složenija. «Umjetnost je na koncu jedna velika zagonetka, stoga ju je i tako teško definirati. Ona u sebi nosi paradoks. Ako o tome vodimo računa onda imamo mogućnost razumjeti umjetničko djelo doživljajem, a ne raščlambama i mehanizmom interpretacija. Mislim da svojim radom poštujem upravo ta pravila, za koja mislim da su u biću umjetnosti ili su ključna u trentuku kada čovjek dolazi u dodir s njom.» Takav odnos Milivoj Bijelić upravo nastoji provocirati, koristeći konstrukte, poznate elemente, citate iz različitih konteksta. Jedan od umjetnika koje Bijelić ovdje, kao i u nagrađenoj instalaciji sa Zagrebačkog salona, citira, a ima posebnu težinu, je Joseph Beuys. Beuys je Bijeliću značajan kao umjetnik s dubokom sviješću o svom vremenu, koji je shvatio da se ne radi samo o pitanju umjetničkog djela u nekom materijalu, nego o mnogo ozbiljnijim pitanjim etike, odgovornosti i ponašanja koje u sebi ima bitnu društvenu dimenziju.

Bijelićev projekt «In Barbaria ego» također ju ima. Zamisao projekta je opustjelo mjesto nastaniti sadržajima iz kulture i umjetnosti, a umjetniku i njegovim suradnicima za to je na raspolaganju zapuštena zgrada nekadašnje škole u Bribiru. Cilj je posredno upozoriti na njegovu povijesnu važnost, kao mjesta u čijoj se neposrednoj okolici nalazi niz arheoloških spomenika, od prethistorije preko antičkog doba do srednjeg vijeka. Povezivanjem s lokalnom zajednicom, organizacijom simpozija i multimedijalnih radionica, produkcijom kulture, vjeruje Bijelić, može se postići kvalitetna organizacija tog prostora na svim razinama, ne samo perceptivnoj, nego i ekonomskoj. Bijelićeva zamisao u osnovi jest utopijska, s čime se, uostalom, poigrava i u samom nazivu projekta. Međutim, «važno je» dodaje umjetnik, «ne izgubiti iz vida mogućnost da se u 21. stoljeću ta utopija pretvori u konkretno mjesto našeg djelovanja». Iako je započet prije više od dvije godine, izložba u Domu HDLU-a zapravo je inicijalni korak upoznavanja šire javnosti s projektom «Et in Barbaria ego». Realizirana je kroz suradnju s nekoliko drugih autora, jedan od kojih je i Toni Meštrović, čije su snimke krajolika u okolici Bribira projiciraju iz četiri projektora u prizemnom prostoru, tkozvanoj Galeriji Bačva. U središnjem dijelu nalazi se smanjeni model školske zgrade u Bribiru unutar kojeg je, kao u nekoj vrsti 'kabineta čuda', Bijelić postavio četrdesetak radova poznatih i manje poznatih umjetnika iz Europe i Hrvatske.

Na izložbi je također predstavljen i arhitektonski projekt adaptacije školske zgrade za njenu novu namjenu. Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture, zgrada je, naime, dodijeljena projektu na raspolaganje idućih 20 godina. U ovoj je fazi Milivoj Bijelić još u potrazi za partnerima, a kako će Bijelićev projekt zaživjeti tek ćemo vidjeti. Izložba kojom se on prezentira otvara se u Domu HDLU-a i studiju Josip Račić u u subotu 8. rujna 2007. u 12 sati, a može se pogledati do 23. rujna.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Milivoj Bijelić - Et in Barbaria Ego