Fotosinteza Krisitine Lenard

Zajednički projekt bio je baziran na jednostavnom zadatku. Jedno opisom ili fotografijom predlaže određenu situaciju ili predmet, nakon čega drugo u svojoj neposrednoj okolici pronalazi njen odgovarajući par i na temelju njega snima svoju fotografiju. Kako je logika povezivanja varirala od jednog do drugog para fotografija, promatrač je sam mogao pokušati odgonetnuti veze između motiva, ili ih u nekim slučajevima locirati u stvarnom prostoru. Pojedine situacije na fotografijama bile su Photoshopom sparene u jedinstvene prizore, čime je slobodnoj igri sa stvarnošću dvoje umjetnika samo pridodan dodatni element trika, ni manje ni više važan od ostalih načina sparivanja motiva i mjesta.

Već na idućoj izložbi, koja je bila manje čvrsta kolaboracija s Mirjanom Vodopijom, Kristina Lenard pokazala je čiste bijele geometrijske objekte unutar čijih su se poliedarskih čahura nalazili uzorci prirode. Klasičnim iluzionističkim postupkom, zrcaljenjem na plohama, ti su se uzorci umnažali u beskonačnost. Samostalna izložba «Fotosinteza» u Galeriji Galženica nastavak je ovog niza. U igri je ponovno kamuflaža, dupliciranje stvarnosti, a posjetitelj je na testu percepcije. Kristina Lenard ostaje u okvirima medija fotografije, no u «Fotosintezi» se hvata u koštac s povijesnoumjetničkom tradicijom, te dva klasična slikarska i fotografska žanra – portretom i mrtvom prirodom.

Sam naslov «Fotosinteza», prema onome što se iz njega može iščitati, mogao bi se lako vezati i uz neke od spomenutih ranijih radova. Sintetiziranje fotografija u projektu Copycat ovdje susreće ambivalentnost biljnog motiva iz geometrijskih čahura koji je istodobno i mrtva priroda i iluzionistički pejzaž. Bez obzira na njihov sadržaj, izloženim fotografijama zajednička je stroga zrcalna simetrija. Ona je pravilo koje se prvo uočava, bilo da je riječ o frontalnoj simetriji lica ili cvjetnom aranžmanu. Međutim, svaka pojedinačna fotografija pažljivijem pogledu otkriva nepodudarnost u naoko strogoj kompoziciji, ili pak u drugom slučaju uznemiruje upravo svojom 'pravilnošću', presavršenom da bude stvarna.

«Koristim dvije metode. Na portretima uglavnom manipuliram u Photoshopu. Primjerice, portret čovjeka frontalno okrenutog kameri podijeljen je na lijevu i desnu polovicu. Kako sam snimila po dvije fotografije, one su spojene kao portreti dvije lijeve i dvije desne strane lica. Druga metoda je oprečna ovoj. Objekte postavljam u prostor i fotografiram ih, a prizor je ovdje manipuliran već mojim postavom tako da izgleda nestvarno.» Kristina Lenard jednako koristi obje metode, simulirajući tako jedan trik drugim, svaki put iznova dovodeći u pitanje autentičnost prizora i autentičnost same iluzije. S jedne strane je klasičan trik sa zrcalom, a s druge sam fotografski medij i odnos fotografske slike sa stvarnošću – Kristina Lenard i jedno i drugo razobličuje. Nije, međutim, posrijedi namjera da se ispita njihova priroda, nego umjesto toga umjetnica neopterećeno gradi vlastite prizore.

Izložba fotografija «Fotosinteza» Kristine Lenard u Galeriji Galženica može se pogledati do 18. studenog.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Marko Tadić - novi dobitnik nagrade Putar
Marko Tadić – dobitnik nagrade Radoslav Putar za 2008.
Marko Tadić dobitnik je nagrade Radoslav Putar
Vedran Perkov izlaže nakon boravka u New Yorku
Vedran Perkov autoironijom opravdava nagradu Nagradu Putar
Kristina Lenard u Galženici