Gospođa Helga - lutka za napuhavanje u Galeriji Nova

Priča kaže kako su famoznu lutku naručili nacisti još 1941. godine, te kako je za projekt bio zadužen osobno zapovjednik SS-a Heinrich Himmler. Naime, njena je svrha trebala biti zadovoljavanje seksualnih potreba njemačke vojske, s obzirom da su vojnici prečesto zalazili u bordele i tamo zarađivali raznorazne spolne bolesti. Projekt, navodno, nikad nije ostvaren do kraja, jer su saveznici bombardirali tvornicu u Dresdenu koja je lutke trebala proizvoditi, no priču je za svoj projekt iskoristio slovenski umjetnik talijanskog podrijetla, nekad poznat kao Davide Grassi, a danas, po uzoru na slovenskog premijera – kao Janez Janša.

Središnji dio njegove izložbe koja se može vidjeti u Showroomu Galeriji Nova je interaktivna instalacija, čije je ime 'SS-XXX - Die Frau Helga', dok ostatak čini Janšina jednako nategnuta rekonstrukcija novinske priče u kojoj do izražaja dolazi tema odnosa između ideologije totalitarnog režima i industrijalizacije seksa.

«Pročitao sam tu priču u novinama čim se pojavila, i projekt je zapravo započet već tada, 2005. godine. Istraživanje je krenulo neobaveznim tempom, budući da u to vrijeme nisam još bio siguran je li mi uopće cilj iz toga napraviti rad. Sama me vijest zainteresirala jer mi se priča s jedne strane činila vrlo uvjerljivom, no s druge sam strane imao razloga i posumnjati u nju. Seksualnu industriju kakvu danas poznajemo, sa sex-shopovima, igračkama i tako dalje, ipak vežemo uz jedno drugo razdoblje, a svakako ne četrdesete godine dvadesetog stoljeća». Ipak, poznato je kako je nacistička Njemačka tehnološki u to vrijeme bila dovoljno napredna, dok se s druge strane, u nekim iznesenim navodima, motivi za osmišljavanje takve lutke mogu jasno povezati s nacističkom ideologijom. Prototip pod kodnim imenom «Borghild» trebao je odražavati tipično «higijenične» ideale ljepote - «arijevska lutka» imala bi, bijelu boju kože, svijetlu kosu i plave oči.

«Dakle, moguće je zamisliti kako su imali i tehničke mogućnosti i razlog da proizvedu nešto takvo. Problem je, međutim, u tome što novinski članak završava podatkom kako je projekt zaustavljen bombardiranjem. Sva je dokumentacija u tom trenutku navodno nestala, te je čitava priča, a posebno njen zadnji dio, zasnovana na izjavama jednog jedinog svjedoka koji je još uvijek bio živ u vrijeme objavljivanja članka.»

«SS-XXX» nastao je u okviru Janšine šire projektne platforme pod nazivom 'RE:akt!'. Unutar nje već su realizirani razni projekti u kojima se, često u suradnji s drugim umjetnicima, iznova uprizoruju različiti događaji iz povijesti, ali i pojedina umjetnička djela. Dva takva su, primjerice, paljenje Reichstaga, te «Das Kapital», koji je u osnovi ponavljanje događaja iz 1969. kada se Jan Palach zapalio u Pragu u znak prosvjeda protiv ruske okupacije. Namjera mu je, kaže, ponovno istražiti pojedine povijesne činjenice na različitim razinama, s različitim pristupima i gledištima. «Ta dva projekta bila su više performativne prirode, a ne samo izložbene rekonstrukcije kao ovdje. U tom konkretnom slučaju posebno me zanimalo uprizoriti dva spomenuta povijesna događaja iz prvog lica, jer vjerujem da je njihovim ponovnim izvođenjem, uz sav vremenski razmak, moguće izravno iskusiti povijest, te istovremeno suziti procjep između 'onda' i 'sada'. Ovo je svakako jedan od aspekata na koje se fokusiram u platformi Re:Akt”.

Struktura izložbe u Galeriji Nova je jednostavna. Sastoji se od 11 glavnih panoa na kojima je doslovce prepisana novinska verzija priče o nacističkoj lutki na napuhavanje. Uokolo tih panoa priloženi su komentari i fusnote, koje granaju priču dajući detaljnije biografske informacije o pojedinim ličnostima koje se spominju, te mjestima ili događajima. Svakako najvažnije od tih mjesta je Muzej higijene u Dresdenu, gdje su se i nekoliko desetljeća ranije održavale međunarodne izložbe. Tridesetih godina na jednoj od njih izložen je i «stakleni čovjek», u to vrijeme svjetska senzacija u čijoj je izradi sudjelovalo nekoliko aktera navodno povezanih s projektom «Borghild».

Treća razina su djelomično skrivene informacije izravno povezane s poviješću 'lutke', ali koje nisu spomenute u članku, nego pronađene u drugim publikacijama i na webu. «Na jednom sam mjestu tako pronašao detaljne upute za uporabu i transport lutke na bojnom polju, u kojima se spominje da se lutka trebala nalaziti u ruksaku, smještena u metalnu konzervu. Svi ti podaci vode nas do interaktivnog segmenta – rekonstrukcije upravo tog objekta, smještene u odgovarajući spremnik.» Poseban element na izložbi je staklena vitrina koja sadrži originalne predmete iz ranih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Riječ je o predmetima kakvi su se nalazili u vojničkim ruksacima - gdje je navodno trebalo biti mjesta i za «Frau Helgu» - čijim se pokazivanjem zapravo daje određeni kontekst izloženom interaktivnom objektu za zadovoljavanje seksualnih potreba. «Fokusiram se više na osobne predmete vojnika, dakle ne na oružje, nego na pribor za jelo, toaletni papir, duhan i pribor za uređivanje odjeće. Sve su to autentični predmeti iz 1940. do 1942. godine, kupljeni preko E-baya, uključujući i osušeni duhan.»

Je li priča koju su iznijeli novinari istinita ili lažna, ne zna ni Janez Janša. No, osim ukazivanja na neke dodatne podatke, namjera izložbe i nije, kako sam kaže, potvrditi i uvjeriti publiku u njenu autentičnost. “Moja je strategija u ovom slučaju predstaviti publici na razumljiv način određenu količinu informacija. Tu su dijelom i rezultati mojih istraživanja, ali dakako, nema nikakvog osobnog komentara, niti se namjeravam baviti dokazivanjem istinitosti priče. To je nešto što ostavljam publici da odluči – sve poveznice su tamo, možda će ih netko pronaći i više. Upravo to i očekujem, barem od znatiželjnog dijela publike, ili pak da jednostavno prihvate priču zdravo za gotovo”.

Izložba se do 7. prosinca može pogledati u Showroomu Galerije Nova, u istom prostoru u kojem je ne tako davno Michael Blum hipotetski razmatrao moguće poveznice između Wittgensteina i Adolfa Hitlera. Janša će pak nastaviti s projektom ukoliko se pojave neki novi dokazi, a detalje o njemu naći ćete na matičnoj stranici platforme unutar koje je realiziran:

(M.G.)

Pročitajte i ...
Siniša Labrović: Nismo svi talentirani za politiku i žicanje
Siniša Labrović i 'Postdiplomsko obrazovanje'
Zoran Janjetov: Svi su mi govorili da ne smijem kopirati Moebiusa
Zoran Janjetov o 'Incalu', Jodorowskom, Moebiusu i metafizici
'Od čega čovjek živi?' - 11. Istanbulski bijenale
Istanbulski bijenale - uspjeh kustoskog kolektiva WHW
U Galeriji VN pogledajte studentske video radove
Ljetna shema – studentski video radovi u Galeriji VN
Ne bi li bilo jednostavnije da vlada raspusti narod i izabere drugi?
Nina Bačun i Roberta Bratović 'peku zanat' u HDD Galeriji