Vuk je vuku čovjek, a Bambij je mrtav!!!

I Vinko Barić i Sonja Gašperov na strip sceni su poznata imena, oboje su objavljivali u web i tiskanim izdanjima Komikaza, i oboje, od studija na Umjetničkoj akademiji također svoje crteže prenose u medij slikarstva, ne odbacujući pritom kao 'višak' ništa od estetike iz koje su potekli.

Sonja Gašperov uz to se bavi ilustracijom i pisanjem proze, i to prilično uspješno. Jedna njena priča objavljena je u upravo izašloj zbirci «Da sam Šejn», a nedavno je pobijedila u natječaju časopisa Vijenac za prozne autore, te bi Algoritam uskoro trebao tiskati njene rukopise. Uz to, redovito izlaže stripove, slike i instalacije na skupnim i samostalnim izložbama u Splitu i u Zagrebu, a posljednja takva otvorena je ovog tjedna u Galeriji VN, pod naslovom «Vuk je vuku čovjek».

Radi se o kombinaciji stripa, tiskanog u novinskom obliku, i ciklusa desetak slika s istim motivima. Jedno nadopunjuje drugo, no u slučaju Sonje Gašperov strip nije inspiracija, ili tek materijal popularne kulture koji će prilagoditi akademskom i elitnom ukusu kakvim bizarnim kolažiranjem. U tom smislu je ova autorica već na Akademiji, unatoč prvotnom otporu, odlučila ne postavljati granice, te ostati dosljedna onome što ju je ispočetka zanimalo. «Krenula sam sa stripom, a to je u početku sve na Akademiji šokiralo, i čak su mi u jednom momentu govorili da odustanem od toga želim li se ozbiljno baviti slikarstvom. Napravila sam nekoliko serija radova, i kad su vidjeli kako sam stripovsku priču kroz alegorije i humor povezala sa slikarstvom, u tome su nešto prepoznali. Sada paralelno radim strip i slikarstvo, i uopće ne vidim velike razlike između jednog i drugog - bitno mi je samo da non-stop nešto radim».

Slikarstvo, pisanje i strip za Sonju Gašperov itekako idu zajedno, budući da, prema njenom objašnjenju, strip ionako kombinira narativnu i vizualnu komponentu. Neki od kreiranih likova zaživjeli su i u drugim medijima, pa na neki način i izvan umjetnosti. A neki su stoga morali i umrijeti. Tako je barem bilo s metastaziranim Prokletim Bambijem, kojega je u galerijskom prostoru SC-a prije dvije godine simbolički likvidirala. «Prokleti Bambij je priča koja se formirala još na fakultetu, kada sam crtala stripove, od kojih su neki objavljeni i u Komikazama. Na kraju je taj lik postao kao moj alter ego, svi su me s tim poistovjećivali. Pomalo mi je počela ići na živce  pomisao da bih se cijeli život morala baviti s Bambijem. Tako sam došla na ideju da napravim kartonske statue Bambija, ukupno 24, posložim ih u Galeriji SC, i ritualno ih 'umlatim' kako bih prekinula čitavu tu fazu i mogla krenuti dalje».    

Bambij je mrtav, ali zvjerinjak je od tada još narastao, s mačkama, miševima, te vukovima kao glavnim likovima serije naslovljene izvrnutom pučkom poslovicom «Vuk je vuku čovjek». Patentni zatvarač otkriva kako su ispod krzna ipak neki dvonošci, ne samo antropomorfizirani životinjski likovi. «U svom radu oduvijek koristim životinje. Simpatičnije je, i mnogo je lakše time prići ljudima, a možda ih i natjerati da promisle. Dakle, ako žele vidjeti dublju poruku, zapitat će se o čemu se radi, a ako ne, onda će se barem nasmijati».

Ciklus, unutar kojeg se prizori mogu gledati zasebno, ali i kao dio cijele priče, preuzima gotovo klasičnu formu basne - životinjski likovi prikazani su sa ljudskim karakternim osobinama. Iako izrugivanje istih dolazi u prvi plan, dajući obrise neke neodređene moralne pouke, priča baš i ne govori o tome. «Riječ je o razmišljanju umjetnika u svom okruženju, gdje pripada, i može li ostaviti kakav trag. Također, pitam se može li umjetnik potaknuti druge da ostave trag? Na slikama su vukovi, ali ispod krzna su ljudi, radi se o traženju vlastitog identiteta».

Sonja Gašperov trenutno radi kao asistentica na Umjetničkoj akademiji u Splitu, zarađuje ilustracijama, stripove objavljuje gdje god se ukaže prilika, a iduću samostalnu izložbu imat će već u ožujku. Ta pak nema nikakve veze sa stripom, ali ima sa životnim stavovima i nekim od sakupljačkih hobija. Prije godinu dana umjetnica je razaslala pozive raznim tvrtkama i pojedincima sa «Zamolbom za reklamnu majicu». Između predmeta s logotipovima tekstilnih marki i onih sa znakom nekog drugog brenda i nema baš neke razlike, osim u cijeni, a glavna ideja projekta je, kaže Sonja Gašperov, «dokazati kako te majice vrijede više - jer nose jedinstvenu poruku - od skupocjene odjeće s 'reklamnom' markom».

«Uvijek nosim reklamne majice, što ljudi oko mene često omalovažavaju. Prošle godine odlučila sam skupiti 365 majica, svaki dan obući po jednu, te to dokumentirati. Projekt je završen 31. prosinca, a na izložbi će biti pokazane sve majice i fotografije aranžirane kao svojevrsni kalendar.»

Izložba «365 majica» bit će realizirana u Domu HDLU-a u ožujku, a ciklus slika i strip «Vuk je vuku čovjek» možete pogledati u Galeriji VN do 18. veljače. Ako vas pak zanima što je Sonja Gašperov radila do sada, što radi u međuvremenu i kakve joj se sve ideje motaju po glavi, provjerite ove adrese: majice.blog.hr i sonjecka.blog.hr.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Cyber Zoo' - o životinjama i ljudima u stilu Sonje Gašperov
'Cyber Zoo' - basne modernog doba
Sonja Gašperov - '365 majica'
Sonja Gašperov: Vuk je vuku čovjek