Objavljen prvi sveobuhvatni pregled hrvatske renesanse

To je važno spomenuti zbog činjenice da je o kulturi i umjetnosti renesanse odavno napisan veliki broj studija, članaka, pa i monografskih izdanja vrlo utjecajnih znanstvenika i istraživača, ali se, kao što je to najčešće slučaj kod nas, poduhvat sinteze nasuprot specijalizaciji na određene vrste građe ili regije, sve do sada odgađao.

U tom je smislu autor Milan Pelc imao ispred sebe golemu bibliografiju, čije je spoznaje trebalo prije svega povezati, a zatim i ažurirati. Što se tiče stilske odrednice u naslovu, radi se o odavno prihvaćenoj konvenciji, ali postavljeni vremenski okvir uglavnom je jasan – između sredine 15. stoljeća, kada se zamjećuju počeci renesansnog oblikovanja u Hrvatskoj, do početka 17. stoljeća, obuhvaćajući i manirizam. Za čitavo razdoblje karakteristična su ostvarenja neujednačenih i raznorodnih stilskih obilježja, što Pelc uvažava, ne ističući iz postojeće građe primjere prema kriteriju stilske čistoće.

Predstavljajući knjigu, Tonko Maroević kaže kako je Milan Pelc «pristupio renesansi s ruba, baveći se rješavanjem stanovitih egzaktnih, pozitivističkih problema, te mu je stalo do pouzdanosti podataka i uzimanja mišljenja prethodnika iz kojih će izvući sintezu». I Milan Pelc reći će da se njegova sinteza zasniva na studijama, istraživanjima i znanstvenim radovima niza povjesničara umjetnosti, ali među njima je posebno izdvojio jedno ime. Knjiga je, naime, i posvećena Cvitu Fiskoviću, čiji mu je rad, kako kaže, bio najveća pomoć pri prolasku kroz golemu građu. Fiskovićev doprinos odnosi se prije svega na renesansnu kulturu i umjetnost u jadranskom dijelu Hrvatske, što je u slučaju renesanse bitno naglasiti, jer se većina studija teritorijalno ograničava upravo na to područje. «Pregled je», kaže Pelc, «u određenom smislu organiziran prema teritorijalnom načelu. Daleko najveći broj spomenika iz tog razdoblja je s područja jadranske Hrvatske, ali i manji dio iz kontinentalne Hrvatske također je 'pročešljan' u studijama ranijih istraživača, primjerice, Anđele Horvat. Dakle, više ili manje sve su to stvari koje su bile na neki način obrađene, ali trebalo ih je dovesti u međusobnu vezu».

Bilo je potrebno napraviti kritičke reatribucije pojedinih djela, opovrgnuti neka starija mišljenja koja su davno prije postavili stariji autoriteti iz tog područja, i uskladiti čitav pregled s današnjim spoznajama domaće povijesti umjetnosti. U tom smislu, Pelcova knjiga je i presjek kroz literaturu o renesansi i ranija istraživanja, budući da je i cilj svake sinteze reflektirati sadašnje vrijeme.

«Sigurno da se u širokom dijapazonu umjetničke  baštine tog vremena mogu izdvojiti vrhunska djela, poput šibenske ili trogirske katedrale koje pripadaju antologijskim ostvarenjima svjetske povijesti umjetnosti. Međutim, ako se spustimo na malo nižu razinu, vidjet ćemo da tu ima i mnogo drugih važnih ostvarenja u bilo kojem obliku umjetničke proizvodnje. Ako govorimo o arhitekturi, tu su svakako značajne utvrde, počevši od tvrđave Nehaj, karlovačke tvrđave, tvrđave Sv. Nikole kod Šibenika koja je fantastičan primjer bastionske arhitekture iz sredine 16. stoljeća, ili, još južnije, utvrđeni ljetnikovci obitelji Skočibuha na Šipanu. U tom širem dijapazonu različitih ostvarenja uvijek ćete pronaći nešto što će vas zapanjiti, što ranije možda niste prepoznavali kao važno, a važno je u životu i u kulturi vremena». 

Postoji, međutim, i veći broj manje važnih ili rjeđe razmatranih spomenika koji bi se dali obrađivati kao zasebni korpusi. Tako je s nekim aspektima skulpture, pri čemu Pelc takve teme ponegdje dotiče, ali ih, kako sam kaže, ne razrađuje, ostavljajući ih budućim istraživačima.

Kako bi se materijal učinio preglednijim, Pelc koristi tradicionalnu podjelu prema vrstama umjetničke građe - od arhitekture, preko skulpture, zlatarstva kao umjetničkog obrta, slikarstva, do knjižne umjetnosti. Posebno poglavlje obrađuje 'Schiavone', umjetnike poput Julija Klovića i Lucijana Vranjanina, koji su podrijetlom iz područja Hrvatske, ali su djelovali izvan njenog teritorija. Ukupno šest poglavlja daju mrežu koja obuhvaća najvažnije točke na kulturnom i umjetničkom pejzažu renesanse između 1450. i 1600. godine. «Nastojao sam biti sustavan, ne pristupati elitistički umjetničkoj baštini, nego u njen univerzum uključiti i djela koja nisu u prvom planu, ali tvore supstancu umjetničkog stvaralaštva tog vremena. Mislim da je u tome bit mog pristupa» - zaključuje Pelc.

«Renesansa» Milana Pelca inače je osma knjiga u spomenutoj Ljevakovoj ediciji, nakon serije Gamulinovih koje obrađuju 19. i 20. stoljeće, «Prapovijesti» koju potpisuje skupina autora, te «Antike» Nenada Cambija, a dosad je ujedno i najopsežnija, s preko 600 stranica teksta i reprodukcija.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Objavljen prvi hrvatski prijevod 'Popizma' Andyja Warhola
Naklada Ljevak objavila 'Popizam'
Božićni pulover - Glenn Beck
Energetski bljesak – putovanje kroz rave glazbu i dance kulturu
Objavljena knjiga Simona Reynoldsa 'Energetski bljesak'
'Mnogopoštovanoj gospodi mravima' - posljednji intervju Miroslava Krleže
Naklada Ljevak objavila posljednji intervju Miroslava Krleže
Nadežda Čačinović - 'Zašto čitati filozofe'
Ivan Lovrenović, suvremeni kroničar Bosne, predstavio dvije knjige
Ivan Lovrenović objavio dvije knjige - 'Sedam dana po Bosni' i 'Katakombe u Varcaru'