Otvorena izložba 'Libertas - Suvrememena Dubrovačka umjetnost'

Periferija sa sjajnim nasljeđem o čijim će problemima karakterističnim za tranziciju, ali posebno vidljivim na terenu koji je poharao masovni turizam i poduzetnička patologija, upravo umjetnici vrlo često, i vrlo snažno, progovoriti i u svojim radovima. Najistaknutijem autoru kojeg grad ima, Slavenu Tolju, Dubrovnik je središnja tema još od devedesetih, a ambivalentan način na koji ga doživljava i osjeća iskazao je na nedavnoj samostalnoj izložbi u Galeriji Nova. Tolj, dakako, nije jedini koji 'misli' prostor i vrijeme u kojem djeluje, a sudeći po izložbi «Libertas – Suvremena Dubrovačka umjetnost», isti taj grad ima i neobično jaku umjetničku scenu. Među 19 imena koja je odabrao autor izložbe Antun Maračić, mnogi su afirmirani u nacionalnim okvirima, pa i u međunarodnim. Dvoje, Pasko Burđelez i Ana Opalić, izlagali su na Venecijanskim bijenalima, dok su Slaven Tolj, Tina Gverović, Mara Bratoš, Marko Ercegović, Ivan Skvrce i nekolicina drugih sa  samostalnim i skupnim izložbama intenzivno prisutni daleko izvan svoje matične sredine.

Ključnu ulogu svakako su odigrala dva izuzetno produktivna umjetnička pogona koja tamo djeluju – s jedne strane Art Radionica Lazareti na čelu sa Slavenom Toljem, te Umjetnička galerija Dubrovnik, čiji je ravnatelj upravo Antun Maračić. Ambicija je bila prezentirati suvremenu scenu u cjelini. Neke od radova zagrebačka je publika već imala priliku vidjeti, ali ovog su puta pokazani u novom kontekstu. Bilo je, naime, važno, osvijestiti činjenicu da se radi o dubrovačkim autorima, što se kod većine afirmiranih umjetnika obično zanemaruje.
 
U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik prije tri godine održana je slična izložba, s nešto manjim brojem autora. Teza s kojom autor izložbe pristupa fenomenu dubrovačke scene ovom je prilikom još jednom podcrtana – dubrovački umjetnici, kaže Maračić, «prisiljeni su djelovati istodobno sukladno i protiv ambijenta u kojem su se zatekli». S jedne su strane u dosluhu sa svojim ambijentom obilježenim povijesnim i prirodnim nasljeđem, a s druge protiv pasivne eksploatacije svega toga i erozije grada pretvorenog u konzumerističko-turistički koji je već izgubio svaku sličnost s slikom s kojom ga tradicionalno povezujemo.

Slaven Tolj, primjerice, izravno se referira na recentnu sudbinu Dubrovnika i razoran učinak novijih njegovih transformacija, parafrazirajući jedan od postojećih planova stare gradske jezgre. «Riječ je o planu koji stoji na nekoliko lokacija u gradu, a na kojem su označena mjesta pogođena bombardiranjima 91. godine. U svojoj verziji plana Tolj je zadržao dizajn i grafičke oznake, ali su umjesto ratnih oštećenja ucrtani ugostiteljski objekti. Toljev rad je oštar u svojoj konzekvenci, daje nam misliti o razornom učinku kancerogeno nabujalih turističkih sadržaja, jer izjednačava razaranje sa nečim što u profanom smislu znači napredak».

«Libertas» u naslovu izložbe poziva se na trademark Dubrovačke republike, ali ne bez ironije. Iznad ulaza u Meštrovićev paviljon postavljen je rad Marijane Vukić – zastava s natpisom «Libertas» u kojem su slova «L», «e» i «s» zamijenjena simbolima funte, eura i dolara. Rad je prvotno bio pokazan u kontekstu Ljetnih igara, izložen na najreprezentativnijem mjestu – najvišoj gradskoj tvrđavi Lovrijenac, upravo tamo gdje se nalazi  uklesan drevni moto Republike: «Non bene pro toto livertas venditur auro», ili u prijevodu «Sloboda se ne prodaje na za sve zlato svijeta».

Dubrovnik je danas u nesređenom stanju, upravo suprotnom onome po čemu ga prepoznajemo i respektiramo. Gradi se na području koje je već izgrađeno, ili se na njemu ne smije graditi, dok amblemi grada, kao što su riva, katedrala i Orlandov stup, propadaju zbog zapuštanja. Simptomatično je, kaže Maračić, da se svi ti spomenici urušavaju upravo sada. «Današnji Dubrovnik ima tendenciju da sve to razruši, i to baš eksploatirajući svoje nasljeđe. Radi se o jednom saprofitskom sindromu, gdje se na humusu povijesnih i naslijeđenih prirodnih vrijednosti parazitira, dok one istodobno propadaju. U tradicionalnijem, manje promišljenom umjetničkom djelovanju ta se povijest i ljepota grada i krajolika nemilo hvali, pišu joj se laude, ode i himne, a pritom se previđaju svi problemi koji danas prisutni». 

U svakom od radova mogle bi se uz malo truda prepoznati aluzije na konkretan prostor, i veći dio njih je u relaciji bilo s krajolikom, urbanitetom, ili društvenim kontekstom. «Vrijednost Toljevog rada, kao i drugih umjetnika koji se referiraju na konkretan prostor i vrijeme, je u tome što oni, intenzivno misleći taj prostor zapravo vrlo univerzalno razmišljaju. Njihova recepcija je moguća bilo gdje». 

Postoje i radovi koji nenametljivo, u nedeklarativnom obliku, progovaraju o istoj problematici. Videorad Ivone Vlašić, primjerice, barata krajnje oskudnim sredstvima – u mirnom kadru suočava nas s idiličnim morskim prizorom grebena iznad poluotoka Lapad čiju statičnost naoko ništa ne može poremetiti. U određenom trenutku, međutim, prizor biva naglo prekriven vizualnom i zvučnom eksplozijom vodoskoka u prvom planu. «Ta fontana zapravo je jedna intervencija, investicija, i dekorativni moment u vili koju je kupio neki bogataš, i koja se znakovito zove 'Elita'. Vlasnik ju je takoreći 'opasao strujom i videokamerama', i unutra gradi svoj mali raj čiji je dio i spomenuta fontana. Ivona Vlašić ne komentira, informaciju dobivamo mimo samog rada, i jedino što vidimo je perturbacija u inače meditativnoj slici. No to je rad koji se itekako bavi sociologijom mjesta, jedan od onih čija su kritika i angažman vrlo diskretni, latentni».

Izložba «Libertas – suvremena dubrovačka umjetnost» otvara se večeras u 20 sati u Galeriji Prsten HDLU-a, koji je suorganizator projekta zajedno s Umjetničkom Galerijom Dubrovnik. Radove devetnaest suvremenih autora mlađe i srednje generacije, u rasponu od klasičnog slikarstva, do fotografije, videa, instalacija i performansa, možete pogledati do 27. travnja 2008.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Damir Sokić – HDLU je počeo funkcionirati kao 'tajno društvo'!
Je li HDLU 'tajno društvo'?
Nevidljive galerije Željka Kipkea
Željko Kipke i 'nevidljivi' MSU
Osim zidina, razgledajte u Dubrovniku i američku grafiku
Američka grafika u Dubrovniku
Nehotični i slični radovi - Antun Maračić
Anto Jerković potpisuje sve što je plavo
Retrospektiva Ante Jerkovića u Umjetničkom paviljonu
Izložba Pabla Picassa ipak otvorena u Dubrovniku