Mute - aktivizmom protiv devastacije istočnog Londona

Tako su nastali brojni značajni umjetnički pokreti, od književnih preko likovnih pa do filmskih. Primjera je više nego dovoljno, od pjesnika nadrealizma pa do režisera Novog vala, no zadnjih godina u modi je korporativno reklamiran individualizam u svijetu u kojem, na kraju dana, ipak svi kupuju isti proizvod. Iznimaka ipak ima, iako one danas djeluju većinom na lokalnom nivou, a jedan od njih je i umjetnički kolektiv okupljen oko londonskog časopisa Mute.

Kako je riječ o Londonu, lokalno je ujedno i globalno, jer glavni grad Velike Britanije jedna je od najdinamičnijih urbanih sredina, u kojoj se svakodnevno sukobljavaju interesi građana i krupnog kapitala, kreativaca i birokrata. Zbog svega toga skupina umjetnika oko Mutea društveno je angažirana, i to naročito u istočnom Londonu, poznatom East Endu, koji je zadnjih godina postao mjesto velikih građevinskih pothvata, ali većinom ne u interesu njegovih stanovnika. Oko Mutea okupljeni su, na primjer, poznati pisac Hari Kunzru i filmaši i glazbenici Anja Kirchner i David Panos. Ipak, siva eminencija časopisa, kao i svega što je iz njega izašlo, a to su filmovi, koncerti, aktivistički pothvati i radionice, jest njegov osnivač i izdavač Simon Worthington, koji je sa svime započeo još kao dvadesetogodišnjak: 'Postojala je preteča Mutea, dok sam još bio student primijenjene umjetnosti, koji sam pokrenuo s kolegama s fakulteta, filmašima i slikarima. Izlazio je od 1989. do 1992. godine, i bio je zapravo eksperimentalni studentski časopis, koji smo znali tiskati i na kutijama od šibica ili bismo stranice jednostavno fotokopirali. Najvažnije nam je tada bilo igrati se s tradicionalnom formom, imali smo, na primjer, jedan broj koji se sastojao od rezbarija na šperploči.'

Od tada se dosta promijenilo i Mute je sada i komercijalno isplativ, ali ipak nije izgubio svoj prvi impuls radikalne inovacije, a još jedna važna karakteristika Mutea i ljudi okupljenih oko njega jest društveni angažman. Kirchner i Panos su, primjerice, snimili nekoliko filmova koji se bave devastacijom istočnog Londona, koju provode veliki građevinski lobiji, i to uz podršku gradskih vlasti, što je i Zagrepčanima poznata pojava. 'Nažalost, ljudi se ponekad bore protiv jako moćnih snaga, koje rade dugoročno. Teško je održati javnu kampanju nekoliko godina, pa se time potkopava mogućnost utjecaja ljudi na vlasti. Ljudi onda gube interes i teško je održavati interes javnosti za prosvjede, jer političari znaju napraviti kompromis, a onda za šest mjeseci početi sve ispočetka kako oni žele', objašnjava Worthington.

London je nedavno imao izbore za gradonačelnika, a svim predviđanjima i anketama usprkos, pobijedio je kandidat konzervativaca, Boris Johnson. On je smijenio laburista Kena Livingstonea, koji je deklarativno bio na strani radnika i često se pojavljivao pozirajući u gumenim čizmama u sirotinjskim četvrtima, ali se u praksi nije libio pogodovati investitorima. Situacija u vezi toga se s Johnsonovim dolaskom, tvrdi Worthington, vjerojatno neće promijeniti: 'Boris Johnson je donekle komična figura, izgleda kao da je izašao iz crtića sa svojom raščupanom bijelom kosom. Također je i vrlo obrazovan, no ekipa koju je okupio oko sebe ima mnogo veza s tačerizmom osamdesetih, kada je veliki dio londonskih državnih stanova za siromašnije građane jednostavno prodan krupnom kapitalu.'

Kada je pak riječ o Muteu, Worthington je s vremenom shvatio kako grafičke inovacije nisu dovoljne za izdavanje kvalitetnog časopisa. Kako je vrijeme odmicalo, Worthington je okupljao sve više pisaca i teoretičara, pa sada ističe da Mute ima 'vrlo visoku kvalitetu pisanja, dakle ljude koji obraćaju pažnju na koji se način koriste jezikom. Također, pazimo na analiziranje i istraživanje cijele situacije o kojoj pišemo. Naša glavna kvaliteta je, čini mi se, kritičnost, to jest borba protiv statusa quo. Zanima nas i što kreativni ljudi misle o društvenim i kulturnim promjenama i kako se mijenjaju naši gradovi pod utjecajem kapitala.'

Velik utjecaj na sve spomenute kreativce ima dio Londona u kojemu žive, poznati East End, u kojem je, između ostaloga, ubijao i Jack Trbosjek, ali je smještena i najpopularnija britanska TV-sapunica, 'Eastenders'. Za Worthingtona to je poseban dio grada, i to baš zbog svoje raznolikosti: 'Interesantno je živjeti tamo gdje možeš na ulici susresti razne ljude i raspravljati tako s arhitektima, piscima, pjesnicima, ludim pijancima i svima drugima koje možete zamisliti. S druge strane, a to nije lokalna pojava i siguran sam da to ljudi primjećuju i u Zagrebu, postoji stalni pokušaj financijskih i građevinskih špekulanata za izgradnjom svake vrste. Siguran sam da su mnogi primijetili kako njihovo susjedstvo polako prestaje biti njihovo.'

Worthington je pokrenuo i nekoliko inicijativa na internetu, koji smatra odličnim načinom borbe protiv korporacija te kontroliranih medija. Tako postoje projekti OpenMute i YouAreHere koji služe za dijeljenje internetskih alata te kao potpora lokalnim mrežnim inicijativama u East Endu u Londonu, dok MoreisMore pomaže distribuciju nezavisnih medija.

(G.D)

Pročitajte i ...
Hari Kunzru