'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?

Ne misli se pritom samo na lokalne izbore, iako i oni igraju veliku ulogu u dovršavanju projekta zagrebačke kulturne jeseni, započetog još prije šest godina pokretanjem Festivala svjetskog kazališta. Tada se govorilo o svjetskim metropolama kao što su Pariz, Berlin, Rim i Madrid, koje sve imaju neku vrstu slične manifestacija u isto vrijeme, i u koje će se Zagreb ugledati sa svojom inačicom. Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport 8. rujna ponosno je predstavio svoj novi projekt, od milja nazvan Majkom svih festivala, čiji je puni naslov Jesen u Zagrebu – Međunarodni multikulturalni susreti, dok se dizajnerskom doskočicom Mirka Ilića kao slogan pokušava nametnuti kraća verzija „Yes-Zgb“.

Riječ je o virtualnom i marketinškom spajanju svih manifestacija s međunarodnim gostima koje se u kulturi grada održavaju od 20. rujna do 8. studenog i uključuje festivale kao što su onaj svjetskog kazališta, zatim Zagreb film festival, Queer Zagreb, Festival novog cirkusa i tako dalje. Također, pod istu kapu stavljeni su i veliki izložbeni projekti kao što je izložba njemačkog ekspresionizma u Klovićevim dvorima, kao i pokoji koncert Zagrebačke filharmonije, pa čak i reprizne izvedbe opere «Orfej» u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Jelena Pavičić Vukičević, pročelnica Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, te Duško Ljuština, član zagrebačkog Poglavarstva zadužen za kulturu, ujedno i jedan od inicijatora projekta Jeseni u Zagrebu očekivano su zadovoljni ovim, kako tvrde, kapitalnim projektom. Ljuština se čak upustio u predviđanja: «Nadam se da ćemo se ponovno naći za pet godina i zaključiti kako smo 2008. stvorili jedan od najvažnijih kulturnih projekata u Europi!»

„Yes-Zgb“, ili Jesen u Zagrebu, prvi je put da su gradske institucije u kulturi, točnije njihovi čelni ljudi, javno sjeli za stol s takozvanim neovisnim programatorima festivala kao što su recimo, Festival Novog cirkusa ili Queer Zagreb, a sve u svrhu bolje zajedničke promocije i stvaranja koherentnije kulturne slike Zagreba, kojem 8%  proračuna odlazi upravo na kulturu. Iako se može činiti kao lagan posao, napominje Duško Ljuština, riječ je o projektu na kojem se vrlo ozbiljno i temeljito radi već dugi niz godina, jer riječ je o kompliciranom poslu.

„Majka svih festivala“ objedinjavajuća je kapa pod kojom funkcioniraju birani institucionalni i izvaninstitucionalni programi u kulturi Zagreba, ali, tvrdi Duško Ljuština, samo u svrhu bolje promocije. Na programe festivala gradska kulturna politika ni na koji način nije utjecala, nego je samo, za potrebe Jeseni u Zagrebu, izabrala njihove veće ili manje dijelove koje će prezentirati, između ostaloga, i u programskoj knjižici. Jesen u Zagrebu za Duška Ljuštinu je temelj kandidiranja glavnog grada Hrvatske za titulu Kulturne prijestolnice Europe.

Ako je Duško Ljuština tata, mama Jeseni u Zagrebu je Mani Gotovac, ugledna teatrologinja i bivša intendantica Teatra &TD, te splitskog i riječkog HNK. Ona je, čini se, zadužena za dodatni program, jer „Yes-Zgb“ ipak nije baš u potpunosti skrojen od donesenog materijala. Tako za otvaranje 20. rujna na Trgu bana Jelačića Mani Gotovac najavljuje prvo hrvatsko gostovanje zračnog kazališta Grupo Puja iz Madrida, kao i nastup slavnog tenora Josea Cure.

Kako većina programa u sklopu projekta Jeseni u Zagrebu, od izložbenih do izvedbenih, ipak zahtijeva zatvoreni prostor, trebalo je nešto smisliti i za gradske trgove i ulice. I na tome je, kako se čini, radila Mani Gotovac, koja ima iskustva s ljetnim festivalima s obzirom da je vodila Splitsko ljeto i pokrenula Riječke ljetne noći. No, ništa od toga nije imalo takav programski obim kao Jesen u Zagrebu. Treba se samo nadati da  piscima, glumcima i rockerima, čije nastupe Mani Gotovac najavljuje kao da Zagreb nema C'est is the Best, neće smetati buka Horvatinčićevih bagera s Cvjetnog trga, i da im se neće na glavu srušiti, na primjer - tiskara.

Predstavljanje projekta Jesen u Zagrebu – Međunarodni multikulturalni susreti bila je prilika da se za istim stolom nađu zaista najrazličitije kulturne opcije i izričaji – od intendantice HNK Ane Lederer, preko Miroslava Gašparovića iz Muzeja za umjetnost i obrt i Vesne Kusin iz Klovićevih dvora, Dubravke Vrgoč i Ivice Buljana iz Festivala svjetskog kazališta, do Zvonimira Dobrovića ispred festivala Queer Zagreb i Ivana Kralja koji vodi Festival novog cirkusa. Svi su bili postavljeni u nezavidan položaj, jer su poslužili kao manekeni za projekt gradske uprave, no pritom je onima iz institucija bilo nešto lakše progutati tu knedlu. Na primjer, Vesni Kusin, koja tvrdi da su kulturnjaci jači kad su zajedno. Konkretnije, i na temelju vlastitog iskustva s velikim izložbama, ona zna da istovremeno održavanje nekoliko programa samo povećava javni interes i količinu publike.

S druge strane, projekt Jeseni u Zagrebu koji sveukupno stoji 800.000 kuna, morali su izravno ili neizravno, ali ipak i konkretno, svojom nazočnošću, braniti i voditelji programa za koje Grad izdvaja bitno manja sredstva, kao na primjer Dobrović i Kralj. No, nije to jedini problem s Međunarodnim multikulturalnim susretima u Zagrebu. Iako ideja jest kvalitetna, zadrži li se pogled samo na mogućnosti bolje promocije kulturnih programa, početak i prezentacija čine se pomalo zbrzani jer na predstavljanju programska knjižica još nije tiskana, a materijali koje su novinari dobili na uvid prepuni su pogrešaka, čak i u nazivima manifestacije koje se na taj način objedinjuju u ovaj «festivalski holding».

Pored toga, nitko ne spominje i mogućnost tiskanja izdanja na engleskom jeziku, što je malo čudno s obzirom da je jedna od namjera projekta koji se, da bi stvar bila ljepša, zove „Yes-Zgb“, dovesti u Zagreb autobuse pune kulturnih turista. S treće strane, naglasak na jeseni postavlja i pitanje što je s ostalim zagrebačkim kulturnim godišnjim dobima, na primjer ljetom, koje je ove godine bilo posebno pusto. Toliko da čak nisu radili niti Kino Europa ili Tuškanac, kao da pravila kazališne ili koncertne sezone vrijede i za kino-operatere. Spominjanje ljeta Dušku Ljuštini nimalo se nije svidjelo: «O ljetu ćemo govoriti kad ono dođe, zasad smo orijentirani na Jesen u Zagrebu. To je  izuzetno kvalitetna priča ostvarena s minimumom financijskih sredstava ali zato s malo više zajedništva, rada i ljubavi!»
   
Ovo već zaista zvuči kao da je došlo od gradonačelnika glavom i bradom, a ne inače suzdržanijeg Duška Ljuštine. Minimum financijskih sredstava o kojem govori ukupno je, ponovimo, 800.000 kuna, dakle gotovo polovica iznosa kojim grad financira najveće festivale kao što su Eurokaz i  Festival svjetskog kazališta. Hoće li se tim novcem, koji se troši na jumbo plakate, programsku knjižicu i pojačanu promociju preko Turističke zajednice, a vjerojatno i medija, uspjeti od Zagreba napraviti kulturnu metropolu o kakvoj gradska vlast sanja, tek ćemo vidjeti. Kao što ćemo vidjeti i u što će se Jesen u Zagrebu razviti - domaću inačicu pariškog Festival d'Automne ili pak u predizborni balon od kulturne sapunice.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Douglas Kellner – američki liberal koji i dalje mrzi Busha
Konačno otvaranje Zagrebačkog plesnog centra!
Zagreb napokon ima kuću plesa!
Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
Zagreb kom pretvara HGZ u lounge bar
YES.ZGB - festival koji se obraća živima
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Zagreb Film Festival šesti put