Zagrebi! – Ekofestival ili Ickeofestival?

Iako smo navikli na festivaljenje raznog tipa, Zagrebi!, koji je ujedno i najava Jeseni u Zagrebu, zapravo je skup raznovrsnih događanja, od plesne predstave preko izložbe suvremene umjetnosti, predavanja, okruglih stolova, projekcije filma i završnog zajedničkog bubnjanja posjetitelja i sudionika. Sve to na okupu drži formula koja ovaj festival predstavlja kao platformu na kojoj svi zainteresirani čimbenici društvenog, gospodarskog i političkog života u Hrvatskoj mogu predstaviti svoje projekte i postignuća na području očuvanja okoliša i održivog razvoja. Smislili su je direktor programa Zagrebi! Ekofestivala Emil Matešić i njegov producent Jakša Borić. Sve će se održati na zapadnoj livadi ekoparka Bundek, na obali takozvanog Malog jezera, onog koje još izgleda kao jezero a ne kao ono što Bundek zapravo i jest bio – šljunčara.

Međunarodni gosti, domaći umjetnici, ekolozi i ekološki aktivisti s publikom će se družiti od 12. rujna u 15 sati kad počinje okrugli stol o biodizelu, do večeri 13. rujna kad će Boris Leiner i Zemljani udaraljkama, sudeći po vremenskoj prognozi, pokušati zaustaviti kišu. U međuvremenu će brojni domaći umjetnici, od Vlaste Delimar, preko Dalibora Martinisa, Ivana Kožarića, Tanje Dabo, Alema Korkuta, Josipa Zankija, Vlade Marteka i drugih, predstaviti svoje radove, ne nužno s ekološkom temom. Koncept tog likovnjačkog dijela programa Zagrebi! Ekofestivala na Bundeku objašnjava Emil Matešić, nekad plesač i koreograf a danas pomalo i kustos: «Likovna koncepcija ovogodišnjeg festivala tražila je umjetnike koji nisu po svojem djelovanju primarno ekološki orijentirani, jer me više zanimalo kako će oni reagirati na takvu temu.»

Okvirno, umjetnici se mogu podijeliti u dvije skupine: one koji koriste tehnologiju, što ima i ekološke, točnije neekološke posljedice, i takozvane čiste konceptualce, koji za umjetnički rad troše samo – sebe. Jedan od tako supostavljenih umjetnika na prvom Zagrebi! Ekofestivalu koji su se odazvali pozivu njegovog umjetničkog direktora Emila Matešića je i akademik Ivan Kožarić. 

Osamdesetogodišnji kipar i konceptualac najavljuje da će izložiti nebo, što možda i ne mora biti istina, s obzirom da baš i ne vjeruje u izravnu vezu umjetnosti i ekologije: «Umjetnost je nešto što je univerzalno i u materijalima, to može biti folija, drvo, krv ili čovjek, umjetnost ne pita što je što. Tako sam i ja za ovu priliku napravio kupolu neba!»

Neki, međutim, vjeruju u izravnu vezu ekologije i umjetnosti. Među njima je i izraelska plesna kompanija Vertigo, koju od 1992. vodi koreografkinja Noa Wertheim. Zagrebačka publika već je navikla na kvalitetu izraelskog suvremenog plesa, uglavnom preko gostovanja na Tjednu suvremenog plesa, no ono što kompaniju Vertigo razlikuje od skupina kao što su Kibbutz Dance Company i Batsheva specifična je ekološka filozofija života. Noa Wertheim ovako opisuje početak onoga što Vertigo danas jest: «Kad sam rodila prvog sina, shvatila sam kako živim - okružena sam televizorom, kompjuterom, prisiljena sam voziti se automobilom. Tada sam shvatila da ne želim više tako živjeti! Imala sam plesni studio i međunarodnu koreografsku karijeru, ali nije me bilo briga, odlučila sam da želim da moje dijete živi u prirodi kako sam i ja odrastala. Jer, u djetinjstvu sam bila povezana sama sa sobom, mentalno i fizički, penjala sam se po drveću, trčala sam, bila sam tjelesno u kontaktu s prirodom. Zato smo se preselili u prirodu.»

Umjesto u crnoj kutiji kazališta s plesnim podom, izraelska plesna skupina Vertigo svoju predstavu naslova „Rođenje Feniksa“ izvest će 12. rujna na Bundeku ispod, nadamo se, vedrog neba od kojeg će je dijeliti samo takozvana Fullerova kupola. Ova specifična konstrukcija kojoj ne treba temelj ujedno je i simbol suživota s prirodom koji članovi kompanije Vertigo žive i rade, a o kojoj govori i predstava s kojom po prvi put gostuju u Hrvatskoj. Nakon odlaska iz velegrada u prirodu, Noa Wertheim  i njezini plesači, među kojima je i Splićanin Ivica Bago, pokrenuli su vlastito eko-selo u kojem i danas žive: «Odlučili smo izgraditi plesni studio u skladu s ekološkim principima, i on jest vrlo neobičan ali je istodobno i fantastičan. Samo smo ga napravili od drva, postavili smo sisteme grijanja i vodovoda, tako da koristimo i takozvanu sivu vodu, a štedimo i u zahodima. Plesači su se na početku čudili i nisu znali što se sa mnom dogodilo, ali uspjela sam ih uvjeriti da se i tako može raditi. Zaista su mi povjerovali i zato danas nemamo klimatizacijske uređaje, fanatično razvrstavamo otpad, radimo vlastiti kompost, i naš je studio danas prekrasno mjesto za život i rad. Zaista smo zaglibili u ekologiji, jer umjesto da samo pričamo o njoj, mi je zaista i živimo.»

Dok izraelski plesači žive ekologiju, David Icke, kontroverzni britanski novovjeki guru samo priča, ali kad on priča ostali uglavnom šute, vjerujući mu ili ne. Najveća zvijezda Zagrebi! Ekofestivala autor je knjiga „Najveća tajna“, „Djeca Matrice“ i „Istina će te osloboditi“. Ako naslovi ne govore dovoljno, dojam pojačava njegov životopis jer Icke je bivši nogometaš, sportski komentator i glasnogovornik britanske Stranke zelenih, a danas je jedan od najpopularnijih predavača o fenomenima globalizacije i Novog svjetskog poretka. Na Bundeku će govoriti o sličnim temama centralizacije, dominacije, diktature i manipulacije, dio čega je i, za njega takozvani, problem globalnog zatopljenja: «Mnoge sam stvari naučio u proteklih dvadeset godina, a jedna od njih je i to da ako je Al Gore upetljan u nešto, onda je riječ o prevari. Dakle, kad se on počeo baviti globalnim zatopljenjem i promovirati društvene promjene kao jedini pravi odgovor na njega, ta je tematika i mene počela zanimati. Istraživanja pozadine cijele te priče dovela me do zapanjujućih otkrića o tome koliko je potpuno besmislena konstrukcija da se planet zagrijava zbog ugljičnog dioksida koji proizvodi čovječanstvo.»

Za Ickea je globalno zatopljenje samo još jedan od načina manipulacije svijetom, jer, kako tvrdi, riječ je o sasvim prirodnom procesu promjena u Sunčevom zračenju, zbog čega variraju i temperature na Zemlji: «Velika laž o globalnom zatopljenju kao posljedici ugljičnog dioksida od industrije i prometa, zapravo služi kao pokriće, kao problem koji zahtijeva rješenje. To rješenje su veći porezi, i brojne društvene promjene koje uključuju i nove zakone i još štošta drugo. Postoji još jedan razlog zašto se to sve radi. Naime, nije slučajno što u posljednje vrijeme sve češće čujemo pojam međunarodno pravo.»

Globalne institucije, međunarodno pravo i Europska zajednica, za Davida Ickea su sredstava dominacije kojima se služi određena skupina izuzetno moćnih ljudi. Zapravo, pitanje je jesu li uopće ljudi, s obzirom da on ima teoriju kako je zapravo riječ o križancima između gmazova i ljudi. Sudeći po fizionomijama nekih članova britanske kraljevske obitelji ili donedavne američke predsjedničke kandidatkinje, s tim se i nije teško složiti, kao ni s činjenicom da se Icke, ako ni zbog čega drugog, u program Zagrebi! Ekofestivala uklapa sigurno po svojoj osebujnoj gmazologiji. U svakom slučaju, 12. i 13. rujna na Bundeku neće biti dosadno, a tome festivali i služe.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Zagrebi!
David Icke na Zagrebi! Festivalu