Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
| 20.11.2008. | Print | Pošalji link |
Državna birokracija oduvijek je, djelomično i vlastitom voljom, izazivala zazor kod ljudi.
Svi ti službenici, šalteri, kancelarije, agencije i pečati često se čine dizajnirani s namjerom da pojedinca zaustave i zastraše, naročito ako ovaj ima želju izboriti se za svoja prava, dignuti glas protiv diskriminacije, posebice one koja je rezultat djelovanja državnog aparata. Jedna takva kafkijanska priča izašla je ovih dana i iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, u povodu izložbe Queer Zagreba «Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945.» koja se u HDLU-u održala u drugoj polovici rujna ove godine. Izložba je realizirana u suradnji s Muzejem holokausta iz Washingtona te Schwules Museumom iz Berlina, te je predstavljala prvo značajnije eksponiranje ove tematike u hrvatskom društvu.
S obzirom da se Hrvatska i u svojem Ustavu poziva na tekovine antifašizma, ali i na činjenicu da u posljednje vrijeme i visoki dužnosnici HDZ-a, predvođeni premijerom Sanaderom, redom u javnosti osuđuju nacizam i ustaški režim, u Queer Zagrebu su se odlučili obratiti Ministarstvu obrazovanja s prijedlogom da njihovu izložbu posjete srednjoškolci, kako bi se bolje informirali o nečemu što je do sada bilo svojevrsni tabu u hrvatskoj javnosti, ali i školama. Kronologija dopisivanja organizatora izložbe o nacističkom teroru nad homoseksualcima s Ministarstvom išla je na sljedeći način, objašnjava Gordan Bosanac iz Queera: «Poslali smo prijedlog Ministarstvu krajem kolovoza. Rečeno nam je kako će tražiti mišljenje Agencije, pa smo i njima poslali sve materijale. Tu je priča stala i nitko nam se više nije javio. Izložba je završila krajem rujna, a odgovor Ministarstva je u naš sandučić stigao početkom studenog.»
![]() |
Ukratko, dovodi se u pitanje progon homoseksualaca, a onaj koji se dogodio opravdava se tadašnjim zakonima nacističke Njemačke. «Homoseksualnost je smatrana kažnjivim djelom», kažu, «pa su homoseksualci zatvarani različito u različitim zemljama». Nadalje, «tek su brutalnost nacista različiti od uobičajene prakse prve polovice 20-og stoljeća». Ministarstvo, citat, «ne želi nametati današnje poglede na prošlost». U samoj biti značenja ove rečenice jest kao da netko kaže kako je progon Židova tada također bio zakonski normalan, a to što to danas smatramo zločinom, mlade ne treba učiti. Dr. Tomislav Pletenac s Filozofskog fakulteta, koji se bavio tematikom progona homoseksualaca u nacističkoj Njemačkoj, naglašava da «kad stavite znanstvenu činjenicu u neki kontekst, ona može značiti jedno ili drugo. Kad se radi o nečemu što se tiče svih nas, onda takav kulturni relativizam ne dolazi u obzir. Pokušati njime minorizirati stvari koje su se događale u europskoj prošlosti, iznimno je problematično. Na taj način možemo opravdati što god hoćemo, poput progona Židova i holokausta, jer to je, eto, bila pravna država!»
Baš to najviše uznemiruje u vezi onoga što je natipkano u Agenciji za odgoj i obrazovanje, a onda prihvaćeno u Ministarstvu obrazovanja kao stav na koji se poziva pri donošenju odluka. U stručnom mišljenju profesora Križaka se relativizira nacistički progon homoseksualaca, i to tvrdnjom kako je homoseksualnost tada ionako bila zakonski kažnjiva. Ono što se previđa jesu zloglasni Nirnberški zakoni Hitlerovog režima, koji je svoj genocid nad Židovima zakonski utemeljio. Dr. Ivo Goldstein, autor, između ostaloga, i knjige «Holokaust u Zagrebu», ističe kako je teror nacista nad homoseksualcima dio cjelokupnog holokausta: «Tijekom tridesetih stvarao se represivni nacistički sustav pod čiji su udar došli komunisti, homoseksualci, osobe s težom retardacijom, itd. Svi oni su slani u nacističke logore. Najstrašniji se zločin dogodio nad Židovima, ali nikada ne treba zaboraviti ni stradanje drugih socijalnih skupina.»
![]() |
Osim optužbe za heterofobiju upućene organizatorima izložbe, Timur Križak je u svojem tekstu iznio još nekoliko upitnih stavova, poput onoga da je «teško optuživati ustaški režim za progon homoseksualaca», iako to nitko i nije učinio. Jedino što se u vezi toga reklo ili napisalo na izložbi «Nacistički teror nad homoseksualcima» jest da odnos Ante Pavelića i njegovog kvislinškog izraza tisućljetnih težnji hrvatskog naroda prema seksualnima manjinama treba tek istražiti, no Križak je očito osjetio potrebu unaprijed obraniti NDH od optužbi za homofobiju, navodi Tomislav Pletenac: «Ne vjerujem da su institucije željele proizvesti takav učinak, no to je tipični povratak potisnutog u tekst. Mi još uvijek nismo načisto s vlastitom prošlošću, no tekst se oteo kontroli njegova autora.»
U cijeloj priči možda ni Agencija za odgoj i obrazovanje ni Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nisu doista imali bilo kakve loše namjere, no o tome se može jedino špekulirati, s obzirom da već dva dana sustavno ignoriraju novinarske upite. Glasnogovornik Ministarstva Duje Bonacci se ne javlja na telefon niti na mobitel, unatoč ispoštovanoj proceduri pri novinarskom upitu, a također nema ni odgovora Timura Križaka na njegov službeni telefon u Agenciji.
Dobro plaćeni državni činovnici očito imaju problema sjediti u kancelariji kada je potrebno informirati javnost o razlozima donošenja vlastitih skandaloznih odluka. No, zato nije bio problem napisati tekst s vonjem antisemitizma, homofobije i povijesnog relativizma, u kojem Borisa Perića najviše zabrinjava baš potonje: «Taj pritajeni sentiment prema nacizmu se vidi u tome kad se kaže kako treba bolje sagledati okolnosti nacističke Njemačke. Pa nemoguće ih je ne sagledati točno, jer znamo da je to bio jedan od najvećih zločina dvadesetog stoljeća i povijesti uopće. Također je iz brojne dokumentacije i literature poznato kakvi su se zločini vršili i nad kime, a vrlo je jednostavno provjeriti sve o nacističkim zločinima nad homoseksualcima.»
Jedan od većih apsurda stručnog mišljenja od Ministarstva angažiranog Timura Križaka jest i njegova tvrdnja kako je progon homoseksualaca tema koja hrvatskim srednjoškolcima uopće nije nepoznata, a kao argumente za to navodi dvije knjige, objavljene 1952. odnosno 1960. godine. Riječ je o povijesnim studijama u kojima se ove teme ovlaš spominju, a teško je očekivati da su srednjoškolci, a i šira javnost, upoznati s djelima Jacquesa Delaurea i Alexandrea Mitscherlicha koja Agencija za odgoj i obrazovanje ističe.
![]() |
Na kraju svega stoji stručno mišljenje čiju stručnost dovode u pitanje mnogi ljudi iz struke, i to s brojnih aspekata. No, ako je već Timur Križak napisao to što je napisao, nitko nije tjerao Jozu Ćavara, ravnatelja Uprave za zajedničke programe, da to štivo protiv svakog zdravog razuma uzme kao svoj argument pri odbijanju preporuke srednjoškolcima da posjete izložbu Queer Zagreba «Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945.»
Ne uznemiruje možda toliko činjenica da u jednoj od brojnih državnih agencija sjedi jedan Viši savjetnik za povijest koji iskazuje simpatije za nacistički režim i brani ugled NDH, nego što visoki dužnosnici Primorčeva ministarstva takve stavove uzimaju zdravo za gotovo i prema njima se ravnaju u svojim preporukama. U njima se, između svega ostaloga, dovodi u pitanje i opća svrhovitost izložbe koja tematizira jednu od brojnih mračnih strana nacizma. Ivo Goldstein na sve to gleda suprotno, ističući kako nacistički progon homoseksualaca nije nešto poznato u našoj javnosti, te kako je takva izložba bila potrebna.
Ponašanje i stav Ministarstva obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje čine se u konačnici poprilično retrogradnima, a s obzirom da je Queer Zagreb o svemu obavijestio i međunarodne institucije, kao još jedna vanjskopolitička blamaža Sanaderove vizije novog patriotizma, koji sustavno potkopavaju ponajviše nacionalistički i homofobni ispadi iz HDZ-ovih redova. Uostalom, što se drugo moglo očekivati po pitanju nacističkog progona homoseksualaca od ministarstva na čijem je čelu medijsko-katolički hodočasnik i prijatelj Marka Perkovića Thompsona?
(G.D.)
Pročitajte i ...
Queer Zagreb objavljuje četiri knjige Hervéa Guiberta
Hervé Guibert u hrvatskom prijevodu
Nakon Zagreba, Ivan Ramljak oslobađa i Sarajevo od nasilja
Ivan Ramljak i Marko Škobalj predstavili 'Oslobođenje u 26 slika'
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Perforacije - festival izvedbenih umjetnosti
Perforacije između performansa, kazališta i netradicionalnog
Medika - mjesto događanja Clubture Foruma
Pripremite se za 'Clubture Forum'
Tjedan suvremenog plesa 2009. - izvještaj drugi
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'



