Slika zagrebačke kulture može ovisiti i o vama!

Ministar je tad bio Antun Vujić, i njegovo je ministarstvo, kad gotovo da više i nije bilo važno, objavilo Strategiju kulturnog razvitka Hrvatske, i to ni manje ni više nego u cijelom stoljeću. U međuvremenu vlast se promijenila, a planiranje se svelo na malo manju mjeru, pa iako se Božu Biškupića ne može optužiti da ne planira, čini se da je kod njega ipak riječ samo o novcima. Ideja je ipak o(p)stala, i na njoj se ponešto i radilo, ali u manjem mjerilu, i vremenskom i zemljopisnom. Tako gradski Ured za obrazovanje, kulturu i sport do kraja veljače planira napraviti plan, točnije i službenije, izraditi Strategiju kulturnog razvoja Grada Zagreba za razdoblje od 2010. do 2020. godine. Taj sljedeći veliki projekt uprave naše male metropole trebao bi odgovoriti na pitanje koliko i kakvu kulturu trebaju Zagrepčani, koji su se u nedavnoj anketi izjasnili najzadovoljnijima upravo – gradskom kulturnom ponudom.

Iako se voli govoriti o decentralizaciji, u kulturnom smislu Zagreb zaista jest glavni grad Hrvatske, a po nekim se karakteristikama može mjeriti i s pokojim europskim pandanom. To, međutim, članu gradskog Poglavarstva zaduženom za kulturu Dušku Ljuštini i dalje nije dovoljno, jer on se, kako tvrdi, već trideset godina pita dobivaju li Zagrepčani onoliko koliko za kulturu plaćaju. A plaćaju dosta, jer zagrebački je proračun velikodušan prema kulturi pa za nju izdvaja čak 7.5 % odnosno 577 milijuna kuna. Pritom je Ljuština morao nabrojati nekoliko recentnih i manje recentnih uspjeha zagrebačke kulture, ali i najavio gomilu novih starih projekata kao što su ljetno kino Tuškanac, otvaranje Muzeja suvremene umjetnosti i Zagrebačkog plesnog centra, dok je pravi novitet tek Dom Marije Jurić Zagorke.

Izrada Strategije kulturnog razvoja Grada Zagreba za razdoblje od 2010. do 2020. godine navodno nije nova ideja, ali se na njoj ubrzano počelo raditi upravo ovih dana, kako bi bila završena krajem veljače. Bilo kako bilo, Ured za kulturu, obrazovanje i sport zasad je proizveo Nacrt tog strateškog dokumenta, koji će se onda u sljedećih nekoliko tjedana brusiti najprije kroz rad takozvanih fokus grupa sastavljenih od pozvanih kulturnjaka, a kasnije i kroz prave javne rasprave u kojima će sudjelovati i građani. Nacrt je  optimistični tekst u kojem je „nesputano kulturno stvaralaštvo nositelj novog ciklusa održivog razvoja i unapređivanja kvalitete života“, dok je zadatak i same Strategije i onih koji će je provoditi „stvaranje poticajnog okruženja i institucionalnih pretpostavki za sve oblike kulturnog stvaralaštva u kojem sudjeluje najširi krug građana“. Naravno da takva definicija ne podrazumijeva uobičajenu podjelu na institucionalno i izvaninstitucionalno, što je morao naglasiti i koordinator te član Radne skupine za izradu strategije Vladimir Stojsavljević. Prema njemu, Zagreb je uspio očuvati nezavisnu produkciju do te mjere da ona danas nadomješta promjene modela upravljanja ustanovama, što je rijetkost i u europskim okvirima. I sama je Radna skupina sastavljena po modelu koji odražava želju za nadilaženjem uobičajene podjele na institucionalnu i nezavisnu kulturu. Pored pročelnice Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Jelene Pavičić-Vukičević, njezine zamjenice Željke Udovičić-Pleština i spomenutih Duška Ljuštine i Vladimira Stojsavljevića, u njoj su još i Sanjin Dragojević, Andrea Zlatar-Violić, Tihomir Žiljak, Jasna Kovačević i Janka Vukmir.

Ovako nagla izrada Strategije kulturnog razvoja Grada Zagreba, kad u manje od mjesec dana treba provesti javne rasprave i napisati konačni tekst, može se činiti kao još jedan predizborni potez. No, nije baš sve počelo jučer, tvrdi dalje Janka Vukmir, jer u Zagrebu se već nekoliko godina nevidljivo, ali više-manje sustavno, radi na edukaciji kadrova zaposlenih u institucijama i razvijanju svijesti o važnosti planiranja i u tako neproizvodnom sektoru kao što je kulturni. Dio iskustava tog takozvanog zagrebačkog modela, koji usvajaju i europske i izvaneuropske zemlje, bit će skupljen i u posebnoj publikaciji koja će uskoro biti objavljena. Osim što joj je cilj usustaviti institucionalna i izvaninstitucionalna iskustva zagrebačkih kulturnjaka, Strategija kulturnog razvoja Grada trebala bi naći kompromis između želja i mogućnosti. Drugim riječima, ona će uvažiti društvenu stvarnost i realnost u planiranju s potrebama građana. Čak i kad bude donesena, bit će svake godine podvrgnuta provjeri s mogućnošću promjene ili dorade.

Vladimir Stojsavljević naglašava kako je i ovaj proces izrade krenuo odozdo, jer je želja da konačni tekst ne bude politička, nego odluka građana, točnije svih korisnika kulturnog dijela proračuna. Zato se i raspravlja po djelatnostima, dakle po kulturnim područjima kao što su kazalište, glazba, film i slično, a ne po kriteriju mjesta i načina proizvodnje istih. Stojsavljević smatra da će se tako i napokon zaustaviti antagonizam između institucionalaca i nezavisnjaka u zagrebačkoj kulturi, koji, kako tvrdi, ionako napuhuju mediji.

No, nezavisna i institucionalna kultura možda i ne bi bile tako suprotstavljene kad među njima ne bi bio toliki proračunski nesklad. Na primjer, danas Zagreb za nezavisne programe daje 90 milijuna kuna, dok za institucionalne tek 57, ali istodobno ovoj manjoj brojci treba dodati i 350 milijuna troškova takozvanog hladnog pogona. Ako Strategija zaista odredi ciljeve zagrebačke kulture od 2010. do 2020., možda će se i taj omjer polako početi mijenjati u korist nekog realnijeg, korisnijeg i kvalitetnijeg.

Sam rad na izradi Strategije počinje već sredinom siječnja raspravama po takozvanim fokus grupama, ili među pozvanim kulturnjacima. Nakon fokus grupa, doći će red i na same građane da kažu što misle i kakvu kulturu u svojem gradu žele. Iako se termini tih javnih rasprava još ne znaju, inicijativu za izradu Strategije kulturnog razvoja Grada Zagreba za razdoblje od 2010. do 2020. godine treba pozdraviti, čak i ako je riječ tek o predizbornom bacanju pijeska u oči. Uostalom, sjetimo li se koliko je gradskim vlastima trebalo da se sjete davno, ali također u predizbornom ozračju potpisane Deklaracije o položaju nezavisne kulture, možda bi bilo realnije danas raditi Strategiju za, na primjer, 22. stoljeće.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Objavljeno četvrto i definitivno izdanje 'Uvoda u Peru K.'
Pero Kvesić o 'Uvodu u Peru K.'
5 godina Književnog kluba Booksa
Booksa navršila 5 godina
Kakvu zagrebačku kulturu želite?
Clubture slavi 5 godina postojanja
Clubture
Ministarstvo kulture - rezime protekle četiri godine
Biškupić: Vujić je prespavao protekle četiri godine!
SDP predstavlja svoju kulurnu politiku