Bacači sjenki skupili dovoljno problema za predstavu!
| 17.04.2009. | Print | Pošalji link |
Dvoje najpoznatijih svjetskih rješavača problema su Oprah i Dr. Phil, barem ako je suditi po gledanosti i utjecaju na puk, a oboje tvrde kako je pola rješenja svakoga problema uopće priznati njegovo postojanje.
Neidentificirani problemi su, dakle, najgori mogući. Osim što osjećamo da ih imamo, ne znamo ni koji su ni kako su započeli a kamoli kako ih završiti. Konačnim rješenjima se ne bavi ni novi projekt multimedijalnog umjetničkog kolektiva Bacači sjenki, naslovljen «Eksplicitni sadržaji», nego se koncentrira na već spomenuti početak to jest - suočavanje s problemima.
Bacači i suradnici zato su pozvali sve zainteresirane da im se obrate sa svojim poteškoćama, od kojih je žiri ili Krizni štab ovog projekta izabrao šest najupečatljivijih. Naravno, članovi raznorodnog žirija su se vodili subjektivnim kriterijima, jer se vrlo brzo pokazalo kako su problemi zapravo vrlo subjektivna kategorija. Ono što je nekima najgora stvar na svijetu druge ne bi uzrujalo ni toliko da nehajno odmahnu rukom, no procesom glasanja se na kraju ipak došlo do zanimljivih rezultata.
Pokretač cijele ideje hvatanja u koštac s problemima je Boris Bakal, prvi bacač među sjenkama. Kao i uvijek, i ovom je projektu pristupio s dužnom ozbiljnošću jer cilj je ionako bio pomoći ljudima da svoje probleme uspješno izraze: «Formular je klasificirao vrste problema. Imali smo, recimo, osobne i javne probleme, ili svjetske, tjelesne, emotivne probleme. Ljudi su se time vodili i bilo im je lakše, a mogli su svoje probleme i otpjevati ili odsvirati ako su htjeli.»
Krizni štab je za stalnu lokaciju izabrao Galeriju VN u Ilici 163, gdje su primali ljude i saslušavali njihove probleme. Odvažnih ipak nije bilo previše, navodi Bakal: «Očekivao sam mnogo više ljudi. Došlo ih se tridesetak, a 22 problema su artikulirana do kraja. Neki bi odmah s vrata krenuli pričati svoje probleme, a kada bi vidjeli o čemu je riječ onda bi rekli da moraju prvo pitati ženu ili roditelje za dozvolu. No, 22 problema smo čuli do kraja, a neke su izlagali i grupe ljudi, a ne samo pojedinci.» Dvadeset i dvoje je bilo članova žirija, u koji je Boris Bakal namjerno pozvao raznorodnu ekipu. Uz njegovu trafikanticu sjedila je, primjerice, profesorica književnosti Andrea Zlatar ili seksolog Aleksandar Štulhofer. I za njih je sve ovo bilo neuobičajeno iskustvo, a također se nisu mogli direktno osloniti na područje svoje stručnosti, pa tako Zlatar nije rješavala književne, niti Štulhofer seksualne probleme. «Svatko je došao onaj dan kada je imao dva-tri sata slobodno, i ni žiri nije znao što ih očekuje s druge strane. Svi su tome pristupili jako ozbiljno. Htio sam spojiti nekoliko ready-made situacija: audicija za predstavu, propitkivanje za posao, pričanje s komisijom, a cilj je bio da čovjek izloži samoga sebe», objašnjava Bakal.
![]() |
Riječ je o drugonagrađenom prijedlogu akademika Adolfa Dragičevića, istog onog koji se nedavno u medijima svađao s HAZU. Izjavljivao je, naime, da je Akademija zaostala, da ne prati suvremene znanstvene tijekove, da su gotovo svi njezini članovi nesposobni, nekreativni, beznačajni po svojim znanstvenim i umjetničkim dostignućima, te da to sve upućuje na zaključak da HAZU treba srušiti, što je naravno kulminiralo disciplinskim postupkom koji je u tijeku. No, akademika Dragičevića ipak više od stanja u HAZU brine svjetska ekonomska kriza, za koju tvrdi da je izmišljena.
Prvo mjesto osvojio je Josip Gelo, koji ima naoko majušan problem – ne smije proći kroz vrata. No, to u praksi znači ekstremno ograničavanje kretanja, a time i funkcionalnog življenja. Bacači sjenki su se, treba napomenuti, odmah ogradili od bilo kakve mogućnosti rješavanja saslušanih problema, no Josipu Geli je pomoglo i što je uopće smogao snage ispričati drugima svoje muke: «Sada je lakše. Obraćao sam se i ministru zdravstva i Jadranki Kosor, ali od njih nisam ništa dobio. Čovjek se, izgleda, mora sam snaći u životu, ali danas je to teško.»
Da život može biti i veseo pokazali su petonagrađeni, mlada ekipa s Radija SC. Nenad Borović ističe kako su on i njegovi kolege Miroslav Piškulić i Irena Ćurik svemu pristupili sa humorom: «Mi smo zapravo izveli performans i naši problemi nisu baš realni. Mi smo se koncentrirali na one trenutke kad se čovjek iznervira i opsuje, ali to brzo prođe, pa smo spojili 37 takvih trenutaka. To su sitnice, recimo – nervira me što mnogi mladi ne znaju koristiti internet ili što nam isključe zvučnike u menzi kad puštamo alternativnu muziku.»
Sakupljanje pa izbor najvećih, najsloženijih problema i nedaća tek je prvi dio projekta “Eksplicitni sadržaji”, koji bi trebao zaživjeti i kao kazališna predstava. Boris Bakal najavljuje nastavak suradnje sa svojom problematičnom ekipom, jer oni su za njega istodobno savršena publika i savršeni izvođači: «Svi oni će sa mnom ići u ZKM, a tamo ćemo pokušati izabrati glumce i suradnike za predstavu u nastajanju. Ta predstava će svaki puta iznova nastajati, i bit će to permanentna radionica, neka vrsta savršene utopije.» Interes za nešto takvo postoji i s druge strane, jer se, čini se, vlastitim problemima svatko voli baviti.
Konkretnih datuma za premijeru predstave nastale po problemima skupljenim u prvom dijelu projekta “Eksplicitni sadržaji” još nema, jer se tek očekuje početak rada sa ZKM-ovim glumačkim ansamblom. U svakom slučaju, Boris Bakal i njegovi Bacači sjenki pokazali su da ipak ne stoji poznata Churchillova opaska o tome da uvijek treba osnovati komisiju ako se neki problem ne želi riješiti. Bakalova komisija, odnosno Krizni štab, probleme ljudi možda i nije riješila do kraja, ali je svakome zato pomogla da se barem suoči s njima i da ih više ili manje uspješno verbalizira. A to je, kao što nas uče Oprah i Dr. Phil, već pola rješenja.
(G.D.)
Pročitajte i ...
Ivan Kralj poslužio Kupusov list
Kupusov list – godišnjak s distancom i angažmanom
Sjenčanje grada – skup Bacača sjenki i sličnih
'Eksplicitni sadržaji' bacača sjenki
Odmor od povijesti - Bacači sjenki
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Boris Bakal
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'

