Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje

Za razliku od dosadašnjih dugoročnih projekata i programa, kao što su Touch Me i Device Art kojima je fokus bio na sjecištu umjetnosti, tehnologije i znanosti, “Ekstravagantna tijela” okrenuta su drugom polu interesa kustoske udruge Kontejner, onom vezanom uz tijelo, i u ovom konkretnom slučaju pojam različitosti. Festival je tematski posvećen osobama s invaliditetom, i bavi se kompleksom pitanja koje ta problematika stavlja pred politiku, društvo i umjetnost, odnosno estetiku.

Vrhunac programa je performans prvo dvoje od inozemnih gostiju festivala - britanskog multidisciplinarnog umjetnika, izvođača i autora Mata Frasera i američke performerice Julie Atlas Muz. Oni su za ovu priliku zajednički osmislili i izvode performans pod naslovom “Ljepotica i zvijer”, a njihova verzija bajke u mnogočemu se razlikuje od ostalih interpretacija. Kraljica ljepote neoburleskne scene Julie Atlas Muse oblikuje svoju Ljepoticu prema Britney Spears, Fraser igra zvijer koristeći svoj deformitet, a oboje su na sceni poznati po odbacivanju seksualnih normi i ekstrovertiranom crnom humoru.

“Mislim da su seksualne i nasilne stvari često vrlo zanimljive kad se bavite umjetnošću u kontekstu invaliditeta. Dakle, odlučili smo za festival ‘Ekstravagantna tijela’ ostvariti tu suradnju. Tradicionalno, Zvijer je čovjek s glavom lava. Znate već - on je dobrodušan, dok je ona kučka koja kroz priču nauči voljeti dušu, a ne ružnu formu. Na kraju, Zvijer se pretvori u lijepog princa, i to njoj za nagradu što je bila dražesna i čistog srca. Taj dio smo, naravno, htjeli promijeniti. Naša verzija zvjerolikosti je manifestacija seksualnosti invalida ili mutantska seksualnost. Naime, često govorim o sebi kao mutantu”.

Fraserov deformitet, njegove kratke ruke, posljedica su zloglasnog lijeka Talidomida. Još od osamdesetih, Fraser ga, međutim, upravo eksploatira kako bi se izrazio na najrazličitije načine i progovorio o toj temi u kojoj je već i Fraserova prisutnost u ulozi Zvijeri intervencija u tijelo priče. “Oboje volimo Cocteauovov film, ali ne sviđa nam se njegov završetak u kojem se Ljepotica zaljubi u Zvijer, a ne u zgođušnoga u kojeg se Zvijer pretvori. Zato smo u dijelu predstave u kojem ja postajem savršeni princ, dodali još jednu scenu. Ne želim vam sad pokvariti gledanje i ispričati o čemu se radi, ali mogu odmah reći da je komad vrlo nabijen seksom. Forma je negdje između teatra i live arta. Pojedine scene izgledaju kao kazalište, dok u drugima uopće nema teksta i prilično su apstraktne. Dobro, ne baš stvarno apstraktne, jer oboje smo na neki način staromodni izvođači, ako ni u čemu drugom onda u tome što se trudimo da se nitko ne dosađuje, da zabavimo ljude, i da se nešto zanimljivo dogodi barem svakih pet minuta” – kaže Frasier.

Raspon njegovih interesa i područja u kojima djeluje prilično je impresivan. Od 1980. do sredine devedesetih bio je bubnjar u nekoliko rock bendova, glumi i piše za kazalište i TV, majstor je nekoliko borilačkih vještina, a kao performer nastupa u prestižnim galerijskim i kazališnim prostorima. Iako je poznat po eksplicitno angažiranom pristupu, Fraser, koji već drugi put gostuje u Zagrebu, kaže kako je zadovoljan što se ovaj nastup događa u okviru umjetničkog festivala bez drugih konotacija, gdje “disability art” kao žanr može doći do svog punog izražaja. “Festival nije pokrenula neka velika organizacija za osobe s invaliditetom koja politiku stavlja ispred umjetnosti. Nemojte me krivo razumjeti, jer ja volim političku umjetnost, no mislim da umjetnost pati ako je vođena politikom. Sjajno je biti slobodan ne sudjelovati svojom umjetnošću isključivo u formiranju neke kulturne i političke perspektive na području invaliditeta. U ovom slučaju stvarno možemo raditi što god želimo. Mnogima od umjetnika koji su pozvani na ovaj festival, kao što su Bill Shannon ili Lisa Bufano, upravo je to zajedničko. Sve su to umjetnici za koje mislim da rade na zaista zanimljive načine. Zanima me također inkluzivnost u radu, gdje se ne radi samo o invalidima na pozornici, nego se događa interkacija između osoba s invaliditetom i publike na istoj toj pozornici. Takva situacija zapravo zrcali samo društvo, jer ipak svi živimo zajedno. Nisu to samo osobe s invaliditetom, koje žive u nekom smiješnom malom gradiću gdje su svi invalidi”.

Konfrontirajući, agresivan nastup, u kombinaciji sa otvorenom seksualnošću, obilježava i predstavu “Ljepotica i zvijer”, a u mnogim slučajevima on je neodvojivo vezan uz sam žanr “disability arta”, barem u njegovim ekstremnijim vidovima, kakve svakako zastupaju Fraser i Muz. “Moje je mišljenje kako se glavni problem koji društvo mainstreama ima s invaliditetom može sažeti u strah od reprodukcije još invalidnosti, te s tim u vezi i strah od izražavanja seksualnosti s invaliditetom. Tu je dakako i predrasuda da osobe s invaliditetom nisu seksualne, agresivne ili nasilne. Pogledajte samo moj rad zadnjih godina. Imam, primjerice, crni pojas u borilačkim vještinama, i iz toga se jasno može zaključiti da sam samo neki tip koji se želi dokazati, što je samo po sebi prilično patetično. S druge strane, mislim da je moj rad ipak dublji od toga. Za mene su seksualnost i agresija dva temeljna aspekta problema koje mainstream ima s osobama s invaliditetom”.

S druge strane, Fraser u svojim novijim performansima kao glavni alat komuniciranja s publikom sve više koristi crni humor. Na to ga je dijelom potaknulo i dosadašnje iskustvo. “Nastupam vrlo agresivno i često odašiljem snažne poruke, ali s vremenom sam shvatio da vas ljudi prestanu slušati ako ih svo vrijeme samo napadate. Morate ih nasmijavati. Ukoliko želite društvenu promjenu, predložio bih smijeh kao ipak malo učinkovitiji način za navesti ljude da upiju i prihvate promjenu koju želite u njima potaknuti. Također, vrlo je važno znati smijati se samomu sebi, tim više što mnogi misle kako osobe s invaliditetom to ne mogu. Ne znam kakva je hrvatska performerska scena, ali u Londonu, live art scena je doista ponekad previše hermetična i preozbiljna. Malo humora uvijek pomaže radu. Ne mislim da ga banalizira, nego ga, naprotiv, obogaćuje”.  

Performans “Ljepotica i zvijer” Mat Frasera i Julie Atlas na rasporedu je 12.prosinca u 21 sat u velikoj dvorani Teatra &TD. Sam festival “Ekstravagantna tijela” počinje pak nešto ranije. Okosnica programa su performansi i predstave nekoliko inozemnih umjetnika, no tu je i izložba u susjednoj Galeriji SC, te filmski program, kojim se festival ujedno i otvara.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Festival 'Touch me' na temu užitka i sreće u Studentskom centru
Touch me - festival koji uživa
Operacija:grad se nastavlja!
Treća Operacija:grad između aktivizma i urbanizma
Festival budućnosti u Studentskom centru
Firebirds u Kuli Lotrščak
Zatvara se Galerija Križić Roban
Ekstravagantna tijela
Nove mreže novih medija
Nove mreže novih medija u Galeriji Galženica
Hrvatski pojmovnik glazbene informatike
Pojmovnik glazbene informatike - projekt za koji struka nema interesa!
Net.kulturni klub Mama napunio sedam 'biblijskih' godina
Boris Bakal
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Pijanistica - Dario Harjaček
'Argentina' - priča o Hrvatskoj
Nogomet + tango = 'Argentina' - Hrvatska
Sumnja - Marko Torjanac
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Out - Via Negativa
Petar Selem
Zeleno vjenčanje za kraj Queer Zagreba
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Gordana Vnuk
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Koriolan - Miran Kurspahić
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Idiot - Ivan Plaziblat
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Proces - Ivan Plaziblat
Kuga - Oliver Frljić
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Tri nove suvremenoplesne predstave
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Hanjo - Senka Bulić
Senka Bulić govori o predstavi Hanjo
Trokut nerealizirane žudnje: Yukio Mishima, Senka Bulić i Teatar &TD
Ne kao ja - Via Negativa
Festival prvih - društvena odgovornost kapitala
Festival prvih - peti put
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Velika Montaža Tita
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Mate Matišić